Nevidljiva

Da, to sam ja

Ovo jutro me probudio alarm uz pratnju zvuka grmljavine. Ako sam nešto prezirala u vezi sa vremenom, to je bila grmljavina. Jednostavno je budila neko zlo u mojoj okolini i takav osjećaj stvarala u mom malenom tijelu. Probudila sam se da bi me u sobi zatekla ista atmosfera kao i sinoć, mračno i neuredno.

Stvarno moram pospremiti ovaj nered.

Otišla sam u WC i hladnom vodom pokušala saprati raspoloženje dvogodišnjeg djeteta. Neuspješno, ali vrijedno pokušaja.

Vratila sam se u sobu i sa hrpe odjeće izdvojila majicu i pantole. Ta hrpa je bila jedna od onih koju sa stolice prebacate na krevet i obrnuto i onda na kraju je završila na podu. Izgledam kao jako neuredna osoba, ali obećajem da su ovo rijetke situacije kad izgubim kontrolu nad svojom sobom. I životom.

Brzo sam se obukla i otišla do komode kako bih stavila nešto šminke. Komoda je bila prekrivena šminkom, manjim dijelom, dok je ostatak nereda činio pakovanja od maski za lice i peelinga. To objašnjava kakav sam tip osobe, zar ne?

Promatrala sam svoj umorni odraz koji se činio potpuno drugačijim nego onim na koji sam navikla. Krupne zelene oči koje su nekada same po sebi izgledale vedro su sada bile tamne. Ispod njih su bili krupni podočnjaci definitivno otporni na korektor. Definitivno.

Prije sam smatrala da je šminkanje totalni gubitak vremena, ali sam sada shvatila da mogu, teška srca, odvojiti vrijeme koje bih provela izležavajući se na krevetu na uređivanje.
Žensko je ljepše kad je uređeno, to nam je u prirodi htjele mi to ili ne.

Sa stola sam u ruksak ubacila knjige i one koje su mi nepotrebne vratila nazad. Zašto je svaki mogući ćošak u mojoj sobi u neredu? Iskreno, mislim da su sada stvari jaaaako odmakle kontroli.

Otišla sam u kuhinju gdje je na radnom stolu bila porukica 'Danas ću kasniti. Zapamti da te volim Jax' u potpisu majka. Jedino što je normalno na meni jeste moje ime, mislim da je "otkačeno" i drži moju osobnost nešto boljom. To je ono zbog čega volim majku, ne jedina stvar naravno.
Melissa, moja majka, je radila mnogo toga kako bi moje djetinstvo učinila boljim i upotpunila onu prazninu u mom srcu gdje je trebao biti otac. On nas je ostavio i ne mislim da zaslužuje i trunku moje pažnje. Radila je mnogo poslova, loših po nju, samo da bih ja imala sretno djetinstvo. Konačno radi ono što voli, što je ispunjava i svaki dan, bez obzira na umor je sretna jer radi ono što voli. Želim da osjetim ispunjenost kao i ona, želim da nju učinim ponosnom jer je to ono što zaslužuje, iako zaslužuje i mnogo više.

Sirena auta me opomenula da je vrijeme da izađem iz kuće i to je bila Alissa u svom crvenom Mini Cooperu.
"Neko je ustao na lijevu nogu danas." rekla je odmjeravajući me.
"Po ovakvom vremenu je nemoguće biti dobro raspoložen." rekla sam nervozno.
"Stvarno? Jedinstveni si pesimista." rekla je i upalila auto.
Alissa, moja najbolja drugarica, je klasična popularna djevojka. U bukvalnom značenju te riječi.
Dolazi iz bogate porodice, odgojena od strane samohrane majke koja je išla u srednju sa mojom što je i bio razlog našeg upoznavanja. Ima dugu plavu kosu, skoro uvijek uvijenu u savršene lokne. Ona je modna ikona, jer se većina djevojaka ugleda na nju po izgledu, kao i zbog toga jer piše najpopularniji modni blog u državi. Ali pored te "površne" Alisse postoji i Alissa koju ja znam, nevjerovatno opsesivna kontrolom sa željom da udovolji svojim najbližim bez obzira na ostale koji će biti oštećeni u tom procesu. To je bila "moja" Alissa.

Deset minuta poslije i stajali smo na parkingu ispred velike sive zgrade. Počele smo trčati ka školi što je meni bilo lako s obzirom da sam bila u patikama dok je Alissa nailazila na probleme u štiklama. Uvijek je smatrala da joj štikle pomažu da izgleda privlačnije no istina je da je Alissa bez obzira na sve najprivlačnija cura u školi sa čudnom potrebom da sama sebi stvara komplekse.