Nevidljiva

Princ na bijelom konju?

"Da li ti je išta uradio?" rekao je Ace i dalje se ne pomičući od Mata.

Uputio mi je pogled, samo na sekudnu zatim se vrativši Matu. Iako ga je već dugo udarao, nije pokazivao ni trunku umora ili ičega drugog što pokazuje slabost. To se i uklapalo u njegovu borbenu ličnost.

Trenutno sam se osjećala gore nego ikada jer sam upravo bila napadnuta od strane osobe koja mi se oduvijek sviđala. Pa ne oduvijek, od početka srednje. Taj period mi se trenutno čini kao vječnost, ne znam zašto.

Scena koja se trenutno odvijala ispred mene se činila usporeno. Osjećala sam neku potrebu da ovo spriječim, ujedno i strah da ako spriječim da će se događaj maloprije ponoviti. Iako se već mnogo puta ponovio u mojoj glavi.

"Jax! Šta se dešava? Jesi li uredu?" Alissa me zagrlila ne skidajući pogled sa prizora Acea kako udara Mata. Pokušavala je da me okrene kako ja ovo ne bih morala gledati,no neuspješno. Nije kao da će to magično popraviti moje raspoloženje ili vratiti vrijeme unatrag.
"Prestani." uspijela sam reći,tiho,ali dovoljno da me Ace čuje i prestane.

Okrenuo se prema meni i konačno me pogledao u oči,njegove crne i kao rupa bez dna,onakve kakve su bile kada sam prvi put gledala u njih. Trnci su prolazili kroz moje tijelo, sada još više pokrenuti njegovim pogledom.

"Biti će sve okej." Alissa mi je obrisala suze sa lica koje nisam ni primjetila do sada. Tek sada sam shvatila da je u meni sve gorjelo. Iz straha ili iz bijesa? Nisam znala...
Sve što sam znala jeste da želim da iz glave izbacim ovu sliku, ne znam kako, ali želim.

"Ti idi ispred kuće ,a ja idem po Emmeta." Alissa je otrčala ,a ja sam krenula kroz hodnik još jednom pogledavši u Mata. Ležao je previjajući se u bolovima dok mu je lice i tijelo bilo prekriveno modricama. Kako?

Prolazeći kroz kuću uplakana cura poprimi dosta pažnje tako da se sada nisam morala proguravati već su se svi odmicali. Pogledi su uglavnom bili začuđeni i popraćeni komentarima "Ko je ona? Šta joj se desilo?". Ne krivim ih, ili ipak krivim ih. Krivim jer znam da nikoga nije briga kako se osjećam, već se žele pobrinuti da imaju o čemu pričati iduću sedmicu.

Nakon prolaska kroz red osuđujućih pogleda konačno sam bila ispred kuće. Hladnoća je obuzela moje tijelo tako da sam sada drhtala više ne osjećajući vrelinu u tijelu. Jedino sam je osjećala u očima gdje su suze nekontrolirano navirale. Suze i slike proteklih događaja.

"Jax!" Emmet me zagrlio. Prijao mi je njegov zagrljaj u trenutku kad sam bila ranjivija nego ikada, ali sam ipak bila pogođena realnosti da zagrljaj najboljeg prijatelja neće ništa popraviti.
"Idemo." rekao je ogrnuvši me svojom jaknom i i dalje me ne puštajući iz zagrljaja.
Ušla sam u auto na zadnje sjedište dok su Emmet i Alissa sjedili na prednjim.

"Kunem se da ću mu slomiti svaku kost u tijelu." Emmet je rekao kroz zube. I znala sam da je bio spreman da to uradi, ali zadnje što mi je sada trebalo je da neko zbog mene upada u probleme. Još neko bolje rečeno.
"Ace se već pobrinuo za to." Alissa je rekla naslonivši glavu na ruku.
"Ace?" Emmet je ponovio njegovo ime iznenađeno.
"Vjerovao ili ne." rekla je tiše kao da nije željela da čujem nakon dok su se gledali. A u tim pogledima se nešto krilo i u to sam sigurna.

Alissa mi je otključala vrata dok mi je Emmet pomogao da dođem do sobe.
"Izvini Jax." pokrio me i sjeo na krevet.
"Za što se ti izvinjavaš?" nasmijala sam se iznenađeno.
"Nisam bio tu da te odbranim. Sva sreća pa se Ace odlučio na to." rekao je sklonivši kosu sa lica. Mrzila sam to što će Emmet sada sebe kriviti za sve, nakon što je kao životnu misiju stavio branjenje Alisse i mene.
"Nemaš potrebe da sebe kriviš." rekla sam i krenula da ga pitam kalo misli da je sreća što se Ace odlučio na to no on me prekinuo.
"Idemo,ako ti nešto bude trebalo slobodno pozovi ili mene ili Alissu." rekao je poljubivši mi čelo i izašao je iz sobe.
Sva sreća da se Ace odlučio na to. Te riječi su mi kružile glavom. I odjednom je sve postajalo mutno i nestajalo u nekoj dubini dok sam tonula u san.

***
Tokom vikenda sam pokušala da svarim to kako me osoba koja mi se sviđala napala. Jednostavno nikada nisam mogla zamisliti Mata kao agresivnu osobu. Uvijek sam imala tu sliku idealnog muškarca kada sam čula njegovo ime. Kamo sreće da sam znala istinu...
Uz to sam majci pokušavala objasniti zašto sam bila ujutro u krevetu obučena ,no ispostavilo se da se ona obradovala jer sam konačno prisustvovala partyu. Kad bi samo znala...

"Ali,kunem ti se da je sve okej. Vikend mi je dobro došao da preradim sve informacije." pokušala sam objasniti Alissi dok smo sa parkinga ulazile u školu. Dok smo išle,primjetila sam dosta pogleda usmjerenih ka meni. Da,ka meni. Izgleda da se tračevi u ovoj školi šire nenormalnom brzinom.
"Moramo smisliti neki kod,ako te pokuša opet napasti." Alissa je rekla stavljajući knjige u ormarić.
"Ali,postaješ paranoična. Poprilično sam sigurna da se više nikada neće usuditi na nešto takvo." zatvorila sam ormarić da bi iza vidjela Acea. Izgledao je nenaspavano dok je svoj tamni pogled usmjerio ka meni. U početku smo se samo gledali ,a onda sam mahnula rukom smatrajući da mu to dugujem nakon što me spasio. Princ na bijelom konju,huh?
Na moj gest on se samo okrenuo,bez osmijeha ili ičega što daje nagovještaj da je zahvalan mom gestu. Toliko o tome. Mislim da imam prevelika očekivanja od nekoga ko je poznat po žudnji za borbom, nekoga ko mi je pomogao samo iz svoje žudnje.
"Jax? Da li ti mene čuješ? I kome mašeš?" Alissa je gledala iza sebe ,ali je Ace već davno otišao.
"Prijateljica sa takmičenja. Nego, šta si govorila?" rekla sam pokušavši sakriti pravi motiv mog mahanja. Alissa je počela sa objašnjavanjima kako da slijedeći put postupam u toj situaciji što je meni bilo izuzetno dosadno. No,nije se teško praviti da slušam. Naravno, zahvalna sam što pokušava spriječiti ponavljanje one večeri. To je ta njena opsesivnost kontrolom.
Ušla sam u kabinet historije i sjela na isto mjesto na kojem sam inače sjedila. Historija je bila jedan od predmeta koje Alissa i ja nismo imale zajedno. Sve do sada nisam bila svjesna da imam čas historije zajedno da Aceom. Do sada sam ga primjećivala samo kada je upadao u tuče na hodnicima ili ispred škole.

"Dobar dan." u učionicu je ušao visoki čovjek srednjih godina no i dalje dobrog izgleda za svoje godine. Imao je crnu kosu i svijetlo smeđe oči koje su se pored blijedog tena jako isticale.
"Moje ime je Jan Wagner i ja sam vaš novi profesor historije." rekao je sjednuvši za stol raspoređivajući papire po njemu.
"Šta je sa gospodinom Smithom?" pitao je neki od učenika kojeg nisam poznavala,bar ne po imenu.
"On je dao otkaz jer,citiram,ne može više raditi sa razmaženim derištima." rekao je podignuvši prst dok je citirao.
Nakon toga cijeli razred je prasnuo u smijeh jer je gospodin Wagner odlično imitirao Smitha,vjerovatno jednog od rijetkih koji nisu voljeli svoj posao do te mjere da daju otkaz. Ne baš cijeli razred,Ace je i dalje bio ozbiljan ne pomičući se iz položaja u kojem je bio kad je tek ušao u kabinet. Zašto to mene zanima? Ugh Jax koncentriši se.

Nakon časa ispunjenog smijanjem šalama Wagnera koji je inače njemačkog porijekla,što nam je većini bilo zanimljivo,otišla sam do ormarića kako bih ostavila stvari.
Ace je bio naslonjen na ormarić preko puta moga što sam shvatila kao savršenu priliku da mu se zahvalim.

"Hej Ace. Nisam imala priliku da ti se zahvalim." prišla sam mu na šta sam dobila pogled začuđenosti.
"A ti si?" podigao je obrvu i prekrstio ruke posmatrajući me.
"Cura koju si jučer spasio." nasmijala sam se svom izboru riječi.
"Ti?" gledao me poluzatvorenim očima,"Nikad ne bih rekao da si to bila ti."
"Uglavnom,hvala još jednom." rekla sam nasmijano pokušavši da ne mislim o tome kako je moj izgled drastično lošiji sada.
"Samo se ne uvaljuj u probleme malena." rekao je nakon čega sam otišla. Tokom našeg čitavog razgovora nije ima one tamne oči,šta više, bio je mnogo ljubazniji nego inače. Ko bi rekao?

Krenula sam da uđem u kabinet hemije,trenutno predmeta za koji sam imala najviše motivacije. Ne znam zašto ,ali jednostavno sve što smo učili je ulazilo u glavu lagano i tu nalazilo svoj put do onog dijela mozga u kojem se stvara interes. Uglavnom je moj interes za sve predmete jednak, barem je do sada bio.
"Hej." čula sam glas osjećajući poznati osjećaj u tijelu i okrenula se.

A/N: Ukoliko vam se svidio ovaj dio obavezno ostavite zvjezdicu i komentarišite kako bi podržali moj rad.

-xoxo NevyernaBeba