Neka gora sila

244 17 0
                                    

"Ace mislim da smo ustanovili da sam smorena tvojim komentarima i izuzetno lošim idejama'' pokušala sam ga udariti,ipak neuspješno.

"Ako me još jednom udariš pustiti ću stolicu i pasti ćeš. A siguran sam da tvoje štrebersko tijelo neće izdržati ovaj pad." nije me gledao u oči već duže vrijeme. Zašto uvijek ima potrebu da me zove štreberom? Mislim, radije bih da me zovu štreberom nego propalitetom, ali nisam ljubitelj njegovog izbora riječi.
"Štrebersko tijelo? Da li su to neki ženskaroški termini za koje nisam čula?" prekrstila sam ruke.

Gledao me par sekundi začuđeno i onda se nasmijao i spustio me.
"Sada bi bilo pravo vrijeme da ustaneš i da uđeš u auto." naslonio se na stolicu analizirajući mi lice i očito izbjegavajući moje pitanje. Ili je bio samo komentar?
"Ući u auto?" začuđeno sam ga gledala. Nisam baš očekivala da mi kaže da uđem u auto, više nešto kao da budem bačena u močvaru ili slično.


"Potpuno sam zaboravio da vi štreberi možda niste upoznati sa automobilima. Slično kao autobus samo manje,i u mom slučaju čišće." pokazivao je ka crnom Audiju.
"Nisi upoznat sa terminom štreber zar ne?" ustala sam sa stolice nekako ga odgurnuši sa stolice.
"Pa sretno sa pješačenjem." otišao je sa druge strane auta i otključao ga po drugi put ignorišući moje pitanje.
"Emmet i zgodna plavuša su otišli." stajao je naslonjen na auto. Da, zasmetalo mi je da moju najbolju prijateljicu oslovljava kao predmet, ali mi je trenutno to bio najmanji problem.
"Otišli? Oni me nikada ne bi ostavili." začuđeno sam razgledala po praznom parkingu. I istina je, jedino auto koje je bilo ovdje jeste njegov Audi.
"Bili su sigurni da ćeš ići sa mnom." namignuo mi je i ušao u auto. Zašto bi bili sigurni u to? Izgleda da imam da pričam o mnogo toga sa Alissom o čemu nisam bila svjesna.

Bili smo na praznom parkingu sa kojeg se vila u kojoj smo bili prije par minuta nije mogla vidjeti. I tako je moja ideja da odem do vile i pronađem bolji prijevoz propala u sekundi. Sve zbog prokletog Acea.

"Hoćeš nastaviti glumiti razmaženo derište ili ulaziš u auto?" otvorio je prozor i rekao.
Razmišljala sam o svojim opcijama koje sada nisu izgledale najbolje. I iako je to bila posljednja stvar na svijetu koju sam željela, ušla sam u auto ,"Mrzim te.".

Dobra djevojka pada na lošeg momka,ne u ovoj priči. Obećajem sebi...Nisam baš tip osobe koja uz sebe vidi figuru Acea ili ikoga sličnom njemu. Da budem iskrena ne znam kakvu uopšte figuru vidim pored sebe, ali to zasigurno nije on. Dosadan život mi zvuči odlično.


Cijelu vožnju smo proveli u tišini. Na čemu sam jako zahvalna jer još jedna od stvari koja mi trenutno nije trebala jeste to da se iskalim na osobu od koje, nerado priznajući, trenutno ovisim. Auto se zaustavilo i sada smo stajali ispred moje kuće.

"Kako znaš gdje je moja kuća?" rekla sam začuđeno. Zaista, kako osoba sa kojom sam se zvanično upoznala prije par dana zna gdje živim. Još jedna stavka na listu Stvari koje dokazuju Aceuvu nenormalnost.


"Znam ja mnogo toga o tebi." rekao je nasmijavši se. Neka bude dvije stvari!
"Idiot." rekla sam i krenula izaći kada me on uhvatio za ruku.
"Mislim da si nešto zaboravila." rekao je nakon čega sam razgledala po autu ne bih li našla nešto što meni pripada. I nakon velike sigurnosti da sam pregledala svaki ćošak auta, izašla sam.
"Poprilično sam sigurna da je sve tu." nasmijala sam se.
"Mama te nije učila četiri magične riječi?" viknuo je nakon čega sam se okrenula. Momak stvarno mora raditi na fazonima.
"Ti znaš za to?" rekla sam i ušla u kuću da bi se uskoro čuo zvuk odlaženja auta.

Vrela voda tuša,jednostavno najbolje zadovoljstvo koje ljudsko tijelo može osjetiti nakon dugog dana. A iza mene je bio dug dan. Dug,neobičan ispunjen svim što nikada nisam očekivala da će mi se desiti. Ali ipak dobro, kao da je popunilo neku prazninu u meni.
Ace.
Ace je definitivno bio ono što sam i očekivala da će biti-uobražen i drzak. I nebitan.Sve dok ga držim podalje od sebe, moj život će imati svoj balans kojim sam zadovoljna.

Peškirom pokušavam umanjiti vlažnost na mom tijelu kako se odjeća ne bi priljepljivala za moje tijelo.
"Jax!" majka je viknula i to je bio moj znak da ubrzanim korakom siđem sa sprata.

"Hej!" zagrlila sam je dok je topao miris ispunjavao moje nosnice.
"Pretpostavila sam da ćeš možda biti gladna." nasmijala se stavljajući ispred mene posudicu sa makaronama i sirom.
Nasmijala sam se osjećajući i neku toplinu oko srca jer se sjetila da na svom dejtu odvoji vrijeme da meni donese hranu. Ponekad pomislim da ne zaslužujem svoju majku.

"Mhmm" zadovoljno sam promrmljala na što se moja majka nasmijala. Iskreno nasmijala,kako nije već dugo vremena. Dugo nismo zajedno sjedile za stolom u tišini koju nije bilo potrebno prekinuti jer je sama po sebi bila ugodna. Barem je bila ugodna dok ja nisam počela proizvoditi čudne zvukove prouzrokovane užitkom.

"I,kako je bilo na dejtu?" nakon par minuta sam rekla željna da čujem majčin glas.
''Jax, rekla sam ti da je to bio poslovni sastanak!''ustala je praveči se da mi donosi sok, dok je suština toga bilo skrivanje crvenila koje je trenutno prekrivalo njeno lice. Zaista je prenosan taj gen crvenjenja ili šta god to bilo.

''Znači ne govorimo više sve jedna drugoj?'' možda zlo, ali sam znala da ću ovako izvući riječi iz nje. Jednostvano sam uživala slušajući njen glas, puno ljepši neko moje mumljanje.

''Jax...'' ponovo je sjela stavivši čašu soka ispred mene, ''pa da, sviđa mi se. Rob je zaista divan, razuman, pažljiv i ambiciozan. Dobar je u svom poslu, ali i dalje stavlja kao prioritet porodične veze. Ili bar kaže da će ih stavljati kada bude imao porodicu. Sviđa mi se kako se ophodi prema meni Jax. Ne moram se pretvarati da sam neko drugi ili se bojati da će me pretući svakog trenutka'' naglo je zastala.

Samo je šutjela i gledala u pod zgrožena sjećanima. I tako gledala par sekundi dok nije izbrisala sve slike iz glave, nabacila osmijeh na lice i rekla, ''Dosta o meni, kakav je bio tvoj dan?''

A/N: Jako kratak dio i nakon dugo vremena. Imala sam manjak inspiracije,a trenutno i vremena! Zato se nadam da će vam se ovaj dio svidjeti i potruditi ću se da sljedeći bude tu tokom ovog mjeseca💕


NevidljivaWhere stories live. Discover now