Punishment - l.t fanfic.

Punishment

-Godinu i pol ranije..

Jaka svjetlost mi ne dozvoljava otvoriti oči,čak i kada uspijem sve je bijelo i mutno. Koji vrag se događa ovdje? Pokušavam se uštinuti i vidjeti da li sanjam,ali nešto mi ne dozvoljava i vuče mi ruke nazad. Jesam mrtva? Još jednom pokušavam progledati i slika se izoštrava. U bolnici sam? Koji vrag radim u bolnici? ''Budni ste'' tek kada sam se okrenula primjetila sam da žena u bijelom mantilu stoji poviše mene i namješta stalak sa infuzijom. ''Što mi se dogodilo?'' pitam je ''Imali ste nestreću. Udarilo vas je auto'' govori. Udarilo me je auto? ''Ničega se ne sjećam'' obraćam joj se ponovo i tek sada osjećam tup bol u glavi,ugh. ''Operisali su Vas,imali ste unutrašnje krvarenje,ali ćete biti dobro.'' Poklanja mi blagi smješak.''Znate li kako se zovete?'' pita me. Naravno da znam kako se zovem! ''Bethany Clarke'' govorim. ''Koliko imate godina?'' ona misli da sam ja luda ili šta? ''19'' ''Bićete dobro'' okreće se i odlazi. Bol u glavi je sve jača,imam osjećaj da će mi glava pući. ''Ja sam Blake'' čujem umiljat glas i okrećem glavu u stranu. Danas baš slabo zapažam stvari. Djevojčica od nekih 7-8 godina leži na krevetu do mog. ''Bethany'' predstavljam se. ''Zašto si ti ovdje?'' obraćam joj se. ''Ja sam ovdje na liječenju već 5 mjeseci,imam astmu'' osmjehuje se. Plava kosa joj bježi po licu i ona se trudi maknuti je. ''Žao mi je''  govorim. Život je tako surov prema nekima,šta je mala djevojčica od 7 godina zgriješila da ima tako veliku bolest. ''Nemoj da ti bude,navikla sam se'' ne skida osmjeh sa lica,tek kada je pomaknula kosu u stranu vidim crni povez preko njenog oka. ''Što ti je sa okom?'' pitam je. ''Nemam ga. Često su me druga djeca ismijavala zbog toga'' govori i onaj osmjeh sa lica nestaje. ''Djeca umiju biti čudovišta.'' Prevrćem očima. ''Ali ja sa ovim jednim okom,vidim lijepo oko sebe,što oni ni sa svoja dva ne mogu.'' Osmjeh joj se vraća kao i meni. Tako mala djevojčica a tako pametno govori.''Pa,Bethany,koliko dugo ostaješ ovdje?'' ''Zovi me Beth'' osmjehujem joj se pa nastavljam ''Nisu mi ništa rekli,ali po pogledu one sestre,doživotno'' obje se smijemo na moje riječi. Smjeh nam se prekida kada čujemo kako se vrata otvaraju. ''Beth,dušo!'' moja mama brzim koracima dolazi prema meni i hvata me za ruku. ''Jesi li dobro?'' zabrinuto pita. ''Dobro sam,mama'' ljubi me u čelo. ''Upoznaj Blake'' okreće se prema njoj i govori ''Drago mi je Blake,ja sam Carolline '' ''Takođe,gospođo Carolline'' mama joj se osmjehuje pa se okreće prema meni. ''Donijela sam ti hrane,ima je puno pa ju možeš podijeliti sa prijateljicom.'' Pomiče bokal sa vodom i stavlja kutiju sa hranom na stol između mene i Blake. ''Trebala bih ići u policiju,zvali su me da dam izjavu o nesreći'' govori ''Doći ću odmah posle toga.'' Ljubi me u čelo i odlazi. ''Lijepo je kada te neko posjećuje'' Blake se osmjehuje čim je mama izašla ''Tebe niko ne posjećuje?'' mrštim se prema njoj. ''Ne,ja nemam nikoga'' ostajem u čudu na njene riječi ''Oh,šta je sa tvojim roditeljima'' zabrinuto je pitam. ''Oni su..'' zastaje,uzdiše pa nastavlja ''Mrtvi su.''

-Kratko je ali svakim nastavkom će biti sve duže. Nadam se da vam se sviđa,i ne brinite neće biti potpuno dark priča,ali neće biti ni potpuno sve ružičasto,vidjećete sve ako budete čitali. Svidjeće se onima koji vole buntovnice,ali i onima koji vole dobre cure.-