Part 14 - Jail

343 35 4
                                    

Tek što sam pozvonila na zvonce vrata se otvaraju I ispred sebe ugledam crnu kosu I dobro poznate crne oči I osmjeh. Skočim joj u zagrljaj I poljubim je. “Od kad te nisam vidjela” usklikne. “Slušaj,želim svaki detalj!” govorim joj. Smijemo se obje. “Najveći detalj je u dnevnom boravku” nikad je ranije nisam vidjela ovako sretnu. Još malo smo popričale na samom ulazu u kuću,a onda se zaputile ka dnevnom boravku. Na samom ulazu u dnevni boravak sam ugledala mušku figuru,okrenutu leđima kako sjedi na ugaonoj garnituri I gleda televiziju. “Došla je” Mona se obraća muškarcu. On se okreće I susrećem se sa njim. Uredna,pomalo duža kosa,sva u loknama mu bježi po licu. “Bethany ovo je Harry,Harry – Bethany” upoznaje nas. Harry mi se osmjehuje I ja mu odvraćam osmjehom.

 

“I kada smo izašli,prišao mi je I poljubio me. Najbolji poljubac na kiši ikada.” Završavam dugu priču o Louisu I meni. Ispostavilo se da ni Mona nije poznavala Louisa. Harry je u međuvremenu otišao,djeluje veoma fino I pristojno. Ispričali su mi da je Harry porijeklom iz Engleske,ali se nedavno preselio u Italiju I gore su se upoznali. Nisam baš najbolje razumjela zašto,ali Moni roditelji brane da bude sa Harryem. Takođe,roditelji su joj ostali u Italiji I biće tamo neko vrijeme. “Taj Louis je stvarno tako savršen kakvim ga opisuješ?” smije se. “Prestani me zajebavati” gađam je jastukom koji je bio do mene. “Još savršeniji” dodajem. Sada se obje smijemo. Tako mi je nedostajala.

/…/

Kod Mone sam ostala do kasno u veče. Nisam željela spavati kod nje jer sutra moram rano otići u zatvor posjetiti Nicolasa. Pozdravljam je I sjedam za volan. /Pustite pjesmu All of me za bolji utisak/ Još joj nisam rekla ni dio onoga što mi se desilo I koliko se stvari promjenilo dok nije bila tu. Nisam joj mogla samo stati I sasuti da je čitav moj život laž,da mi tata ustvari nije tata nego stric,a stric kojeg nisam ni znala da imam – tata. I samu sebe zbunim,priznajem. No,odlučila sam se izboriti za ono što mi pripada. Odlučila sam se boriti kao lavica da moj život bude kao nekad. Ima nešto što me pokreće,I daje mi snagu,ne znam šta je,ali hvala mu. Bez toga mislim da ne bih imala snage za dalje,za život. Mamu,kao što sam rekla,ne krivim ni za šta,ali me boli što mi nije rekla. Nicolasu ću tražiti jako dobro objašnjenje za moj upropašćeni život pun laži. Ali dok nisam saznala istinu,priznajem,moj život jeste bio savršen. Ne znam koji bi otac bio bolji od onoga kojeg sam imala. Kojeg sam gledala kao oca,kojeg sam zvata tata . Čula sam negdje da nije roditelj onaj koji te je rodio ili napravio,pravi roditelj je onaj koji je bio tu kada si progovorio,prohodao,progledao – pravi roditelj je tu za tebe. Jedna suza mi lagano pobjegne iz oka I sklizne niz obraz. Uzdahnem duboko I parkiram auto ispred kuće. Obrišem lice I uspravim se kao da je čitav svijet samo moj. /prekinite pjesmu ako još traje/

Otključavam kuću I ulazim unutra. Ostavljam ključeve na stol I penjem se uz stepenice. Prolazim pored mamine sobe I neprimjetno zavirujem unutra. Spava. Blago se I umorno osmjehujem I nastavljam dalje do moje sobe. Jedva nekako obavljam higijenu I bacam se na krevet. Imam osjećaj da sam čim sam legla utonula u san.

/…/

Jutros sam se jako rano probudila. Željela sam otići prije mame,da mi ne bi postavljala razna pitanja. Stigla sam ispred zatvora. Izlazim iz auta I dolazim do jednog od dva čuvara koja stoje na samome ulazu. “Dobro jutro” obraćam im se. I oni mi takođe požele dobro jutro I otvaraju ogromnu kapiju. I tek kada je bila dovoljno otvorena,pogledom sam mogla preći preko čitavog otvorenog prostora I ogromne stare građevine na sredini ničega. Idem još malo ispred I sa strane ugledam mali objekat koji sliči na neku mjenjačnicu. Prilazim mu I pozdravljam ženu u plavom koja sjedi unutra. “Dobro jutro. Vi ste..?” obraća mi se. “Bethany Clarke” klima glavom I upisuje nešto u svesku. “Došla sam posjetiti Nicolasa Clarkea” govorim. “Samo se potpišite ovdje I dobićete upute za njegovu ćeliju.” Potpisujem se na papir koji mi je dala. “Zar nemate neke posebne prostorije za razgovor sa nekim?” pitam. “Imamo,ali on je optužen za veliki zločin I ne smije izlaziti,čak ni na razgovore,iz ćelije.” Oh. Veliki zločin? Pitam se kako je boraviti u četiri zida 18 godina. Žalim tog čovjeka. Klimam glavom I slušam upute do njegove ćelije.

Ćelija se nalazila na samome kraju hodnika I da bih došla do nje morala sam proći sa jednim namrgođenim,I po meni preozbiljnim policajcem pored raznih zatvorenika. Neke sam se usudila pogledati,izgledali su kao ljudi iz kamenog doba. Po nekima se mogla vidjeti velika žalost I kajanje,ali na druge samo bjes. Ništa drugo osim bijesa. Hodnik na kojem su bile smještene ćelije raznih zatvorenika je bio poprilično mračan,jedinu svjetlost je davala po neka svjetiljka Ili tek mali prozorčić kroz koji jedva da ruka može proći. Sve što smo se više približavali kraju hodnika I samim tim osobi zbog koje sam došla,trema I napetost su se borili koja će me prije ubiti. I dobro im ide. Uskoro samo se ja I policajac pored mene našli ispred zadnje ćelije. U mraku se vidjela figura muškarca,sklupčanog,kako sjedi na uzaonome krevetu. Počela sam se ne očekivano tresti. Napokon ću upoznati svog pravog oca,I moći mu reći sve što osjećam. Policajac je jako udario nekoliko puta palicom po metalnim,hladnim šipkama koje su me djelile od Nicolasa. Čuo se utihnut jecaj. Muška figura se uspravila I krenula prema nama. Izašla je iz mraka I jasno pokazala svoje lice. Crna uzdignuta,raščupana kosa I ogroman sloj brade na licu. Srce mi je preskočilo nekoliko otkicaja,ili je prestalo I kucati,ne bih znala reći. Nije ni podigao pogled sa poda. “Nicolase,imaš novu posjetu. Baš te nešto hoće u zadnje vrijeme.” Policajac govori I na njegove riječi Nicolas podiže glavu. Kada me je ugledao zjenice su mu se raširile. Iako je bio velik mrak,šok se na njegovom licu jasno mogao vidjeti. Policajac se malo odaljio od nas. “Bethany? Ti?” približava se kroz rešetkama. Sreća se vidi u njegovim očima. Vjerovatno mu je majka pokazala sliku mene,pa me zbog toga prepoznaje. “Mislila sam da ne znaš kako izgledam” govorim mu. “Čak I da ne znam,prepoznao bih te među million drugih”govori u jednom dahu I ne prestaje me odmjeravati,kao da misli da sanja ili halucinira. Prevrćem očima. Želim izgledati hladno,iako se lomim unutra. “Ličiš na svoju majku. Lijepa si na nju.” Govori. I suze mu lagano idu niz lice. “Do prije nekoliko dana sam mislila da ličim na oca,onog ‘drugog’” govorim sarkastično. Čuje se bolan jecaj sa njegove strane. “Vidim,Carolline ti je rekla” poginje glavu. “Kunem se da si bila moja najveća želja svih ovih godina,da sam te zamišljao kako izgledaš. Jedino što sam želio je da te vidim. Želim da znaš da si ti najbitnija I najbolja stvar koju sam napravio u životu I da sam mogao birati,ako bi to bio uslov da budeš sa mnom,opet bih isto uradio. Opet bih sjedao ovdje,na ovome mjestu,samo da mi oprostiš. Iako znam da misliš da to nisam zaslužio.” Govori I svaka njegova riječ pogađa tačno u moje srce. Oboje utihnuto plačemo. Trese se,kao I ja. “Došla sam ti reći da želim čuti objašnjenje,ako ga ima.” Brišem suze sa lica I govorim. On klima glavom. Skrećem pogled sa njega I svu pažnju mi zauzima moja slika na mračnom,oguljenom I starom zidu iza njega. Ispod slike uklesano je moje ime I tačno osamnaest crtica. Jak jecaj mi bježi iz usta. Šok se lagano širi mojim tijelom. I odlučujem saslušati to objašnjenje koje mi želi dati,iako ne znam da li mu ikada mogu oprostiti.

(Evo ga I ovaj nastavak. Ni sa ovim nastavkom nisam pretjerano zadovoljna I nadam se da sam barem neku reakciju dobila od vas. Temperatura je malo blaža,I odlučila sam vam se ovim nastavkom odužiti za čekanje onog prošlog. Nadam se da se neće ponoviti. Izvinjavam se za pravopisne greške koje sam sigurna da postoje. I imam JAKO BITNO OBAVJEŠTENJE ZA SVE KOJI ČITAJU PRIČU – KADA SAM KRENULA PISATI OVU PRIČU IMALA SAM U PLANU DA GLAVNI LIK BUDE LIAM I NARAVNO BETHANY,PA SADA SE TOK PRIČE U MOJOJ GLAVI PROMJENIO I GLAVNI LIKOVI ĆE BITI LOUIS I BETHANY,TAKOĐE JAKO BITNI LIKOVI SU I LIAM,MONA,HARRY I JOŠ NEKOLIKO NJIH KOJI ĆE SE TU POJAVITI I VUĆI KROZ ČITAVU PRIČU.NADAM SE DA OVIM NISAM NIKOGA RAZOČARALA,ALI NEMOJTE MISLITI DA NEĆE BITI ZANIMLJIVO,MOŽDA ČAK I ZANIMLJIVIJE NEGO ŠTO JE TREBALO BITI. LIAM SE POJAVLJUJE U SLEDEĆEM NASTAVKU. OČEKUJTE GA USKORO! LAV JU!)

Punishment - l.t fanfic.Where stories live. Discover now