I ja tebe trebam (I ja... 3) 🔚

4. Bolje nego loto

Marko se javio Davoru i prije isteka tog jednog sata. Znao je dobro tko su nasilnici, nije trebao gledati snimke od one večeri, prepoznao ih je sa svojih susreta s njihovim bossom.

- Gazda, otkrio sam tko su ona dvojica.

- Slušam.

- Oni su iz krim miljea, mogli bismo imati problema s njima.

- Ne zanima me, trajno im je zabranjen ulaz u klub. A tko ih je pustio?

- To je drugi problem, jedan od naših zaštitara, u nekakvoj je vezi s njima, ne znam da li radi za njih ili su ga nekako prisilili.

- Ne zanima me ni to, odmah ga otpustite. I provjerite još jednom sve ostale zaštitare i pojačajte ekipe ako treba, onako nešto se više ne smije dogoditi.

- Razumijem.

Nakon razgovora, Marko je krenuo izvršavati naloge. Na trenutak mu je bilo žao one budale koju mora otpustiti, ali najvažnije mu je zaštititi sebe. Znao je da zaplet tek počinje, ovaj mladac, koji se vratio iz Amerike pun novca i energije, ne zna kako taj svijet u Zagrebu funkcionira. Osveta će biti brza jer su ona dvojica mladi i napuhani i neće dopustiti da im neki vlasnik kluba ruši autoritet u ekipi. Znao je i da uskoro dolaze jači igrači sa svojom ponudom za zaštitu, a ako ih Davor odbije...

Marko je u svemu bio u pravu osim u jednom: taj mladac je itekako znao kako taj svijet funkcionira.

Tjedan dana kasnije

Sanjin i Majin život vratio se u kolotečinu. Od one večeri nije išla na gažu takvog tipa, obavila je samo jedno snimanje za nekog novog malog proizvođača prirodne kozmetike. Čovjek je bio oduševljen kad je tako poznati fotomodel pristao snimati za njegovu reklamu, nije mogao vjerovati da će mu uspjeti. No, Sanja je i sama tek pokretala posao i znala je koliko znači svaki poticaj koji možeš dobiti. Osim toga, bila je fan svega prirodnoga pa je rado pomogla, ma pristala bi na snimanje i besplatno, ali Patrik nije dopustio: - Gle, ako jednom ne naplatiš, imat ćeš pred vratima stotinu nadobudnih koji će očekivati isto, objasnio je i uzeo „Naturali" neki mali honorar, tek toliko da se zna da ništa nije besplatno.

U agenciji im je išlo uobičajeno, prijevod raznih ugovora i službenih pisama, ništa posebno veliko, značajno niti trajno. Uzdisala je toga jutra nad još jednim suhoparnim tekstom kad joj je zazvonio telefon:

- Dobar dan, jesam dobila prevoditeljsku agenciju?, pitao je ugodan ženski glas.

- Jeste, izvolite, Sanja Mihaljić ovdje.

- Ja sam Andrea Knežević iz AB Smarta. Htjela bih s vama popričati o poslu, kad se možemo vidjeti?

AB Smart, tooo!, uskliknula je Sanja u sebi. Velika, ozbiljna firma, koja se širi po Evropi, takav nam klijent treba.

- Kad vama odgovara?, odgovorila je Sanja nastojeći sakriti uzbuđenje u glasu.

- Što prije. Može već danas?

- Naravno.

Dva sata kasnije ulazila je u lijep, prostran ured u kojemu ju je dočekala prekrasna plavuša u otmjenom tamno plavom kostimu.

- Drago mi je da ste odmah stigli, progovorila je Andrea dok su se rukovale i smještale za stol.

- Da ne trošimo vrijeme, recite mi znate li čime se bavimo?

- Tko ne zna? Pametna odjeća, nasmiješila se Sanja.

- Dobro. Polako se probijamo na evropsko tržište i radimo priče o našim proizvodima koje ćemo staviti na web te upute i detaljan opis koji moramo dati distributerima, a sve to nam treba prevesti na njemački, engleski, francuski i talijanski, za sada. Imate li certifikat za sve te jezike?