I ja tebe trebam (I ja... 3) 🔚

8. Mi smo obitelj

Samo sladoled? Hm, dobro, poslušat će dok ne upozna Maju, a onda...

- Marina, pozvao je konobaricu za koju je znao da ima djecu. - Koji je najbolji sladoled od čokolade koji se može kupiti u Zagrebu?

- Ima jedan s belgijskom čokoladom i komadićima, taj nam je najbolji, odgovorila je zbunjena Marina. Šta će, zaboga, gazdi sladoled?

- Gdje ga mogu kupiti?

- U većim samoposluživanjima.

- Dobro, hvala Marina.

Hm, je li to dovoljno dobro za prvi susret s njegovom kćeri? Nazvao je svoju domaćicu: - Mila, trebao bi mi za sutra popodne najbolji sladoled od čokolade. Gdje ga mogu kupiti?

- Najbolji vam je domaći sladoled, uvijek.

- I gdje da nađem domaći sladoled?

- Napravit ću vam, imam kod kuće aparat. Moji unuci cijelo ljeto jedu samo moj sladoled.

- Vi ste zlato, Mila.

- Za koliko osoba vam treba?, pitala je domaćica.

- To je poklon za dvije osobe, ali napravite više, to može stajati u smrzavanju, je li tako?

- Da, ako nosite nekome tko ima ledenicu.

A valjda ima, pa svi hladnjaci imaju onaj dio za smrzavanje, kao da je Davor brinuo o takvim stvarima.

- Napravite više, odlučio je, još jednom zahvalio i prekinuo poziv.

***

Maja je te subote bila šutljivija nego inače, u parku je bila mirna, s mamom je pričala samo kad bi je ova nešto pitala i sa svim tim je jasno pokazivala da ima tremu, ali ne bi priznala ni slučajno.

- Majo, ljubavi, bit će sve OK, vidjet ćeš, rekla joj je Sanja i pogladila je po kosi.

- Ma znam, mama, tiho je odgovorila Maja i opet se zagledala u svoj puzzle koji je zauzeo pola poda u njezinoj sobi.

- Hoćeš da ga zajedno slažemo?

- Ne, moram sama. Ovaj mi je do sada najveći, ima više od tisuću dijelova.

- Dobro, zlato, idem dovršiti ručak pa ćemo jesti prije nego tata dođe, dobro?

- Aha, rekla je Maja automatski, već potpuno zadubljena u potragu za komadićem tornja za gornji lijevi ugao.

Davor je taj cijeli dan bio na rubu, nije mogao dočekati da krene k curama, a istodobno nikad u životu nije imao veću tremu. Iščitao je po internetu sve što je mogao naći o petogodišnjakinjama, ali nije znao koliko će mu to pomoći s Majom kad ona nije obično dijete. Pozvonio je na njihova vrata u tri popodne, dulje nije mogao izdržati.

- Bok, uđi, otvorila mu je Sanja vrata.

- Bok, izvoli, ovo je za tebe, pružio joj je lijep buket cvijeća i vrećicu s buteljom vina.

- Dobar dan, začuo je tihi dječji glasić iza Sanjinih leđa. Duboko je udahnuo.

- Hej, zdravo, ja sam Davor, pogledao je svoju preslatku kopiju koja ga je gledala raširenih očiju. - Imam nešto za tebe, rekao je i pružio joj malu izo torbu u kojoj je, u lijepoj kutiji, bio taj famozni domaći sladoled.

- Šta je to?, pitala je Maja bojažljivo primajući torbu.

- Pravi domaći sladoled od čokolade, odgovorio je Davor sa smiješkom.

- Mama?

- Dobro, ljubavi, može, ti odvedi tatu u dnevni boravak, ja ću nam servirati. Jesi za kavu?, pitala je Davora.