Tajna ljubav

Deveti Dio

Dani su tekli kao rijeka, nije bilo sumnje da je Mert svakog dana sve više osjećao neopisivu ljubav prema Miri. Možda je više bilo zato što je ponovo vratila vjeru u ljubav , i dokazala mu da nije sve crno kako je prije bilo . Sve je išlo svojim tokom, Mira je dane a ponekad i noći provodila pored Umuta , iscrpljenost je učinila svoje da je često hvatala samu sebe u nekom nezadavoljstvu, do sad je imala kontrolu i trudila se da olakša i sebi i Mertu , kako sve ima svoje granice i njene su popustile. Dan prije nego je Umut trebao da bude odpušten iz bolnice zatražila je razgovor s Mertom , iznendajen njenim načinom govora i bez slušanja mu je bilo jasno da je upravo ono od čega je strahovao, pokušavao je da sklopi u glavi plan i rječi utjehe bar da na taj kupi sebi vremena u nadi da nadoknadi propušteno . Sjedio je preko puta nje i nije našao hrabrosti niti načina da joj pridje, naročito ne sad nakon njenog izlaganja osjećaja koji su navodili na kraj nečega što nije ni počelo, uzimao je sebi vremena birajući rječi ...
-Mert:" Razumijem tvoj strah i što osjećaš . Malo je i sebično sa moje strane što sam odustao da mislim o tebi dok si se ti trudila da budeš jaka za nas oboje. Zaboravio sam u svemu da ne samo da ti se život promjenio , u jednom danu si izgubila oca i porodicu a dobila totalnog stranca za muža i djete koje je trebalo svu tvoju pažnju . Iscrpljena si i shvatam te , žao mi je što ranije nisam primjetio da je sve ovo bilo teret koji si sama nosila , preuzela si brigu o Umutu da bi meni olakšala , i možda će zvučati sebično ali nemam drugog izbora ..."
Osjećaji i misli su joj mutili razum, pomalo i zbunjena gledala je Merta kako joj prilazi , držao je raširene ruke dok je sjedao pored nje , nije oklijevala i njoj je trebao zagrljaj , dugo su držali jedno drugo kao da su se borili da udruže snage gradeći stazu za dalje.Osjeti da njegove ruke popuštaju i ona se nerado izvuče iz zagrljaja , krajevima rukava je skupljala suze dok je Mertova ruka nije zaustavila , gledala je njegove oči i divila se kao da ih prvi put vidi, nesigurni osmjeh mu se pojavi na krajevima usana prije nego progovori:" Molim te ostani . Nemoj sad da nam uskratiš dane sreće kad smo prešli prvi most . Znam da još nisam ispunio sve obećano , trudim se da te ne povrijedim i to je jedini razlog što bježim od tebe . Sad shvatam da ustvari bježim od samog sebe ... Dozvoli da ti narednih dana otvorim srce i sama ćeš shvatit i bez rječi koliko mi značiš..."
Uzela je njegovu ruku i spustila svoj uplakani obraz na nju, sklopila je oči jer nije imala hrabrosti da ga gleda , mada joj je prijalo više dodir njegove kože . Osmjehnula je se i tiho izgovorila:" Nisam imala namjeru niti sam pomislila da te ostavim , sve je ovo me iscrpilo do tačke da ni sama više nisam znala šta želim , neki strah me je obuhvatio i pomislila sam da izmedju nas nema ništa osim osjećaja koje nismo ni sami shvatali da postoje , previše je za oboje bio ovakav početak jer nismo imali prilike ni da se upoznamo a već smo bili u braku s djetom koje se svakim danom borilo za život dok smo mi se udaljavali u strahu misleći šta će biti sutra ... Mislili  o budućnosti su nam uskratili sadašnjost i izgubili smo se u svemu."
Uzeo je njeno lice u svoje ruke i kao nikad do sad spojio svoje usne s njenim , u tom momentu je sve stalo ...

Zvuk telefona je probudi i ona se nadje zbunjena, spavala je sama u krevetu i nije znala da li je sve bio san ili je imala stvarno razgovor s Mertom . U momentu kad je htjela da se izvuče ispod prekrivača ugleda Merta kako nasmijan ulazi u sobu , na sebi je imao bjelu majcu i donji dio trenerke, kosa još uvjek neuredna i mokra je oduzimala bar desetak godina , izgledao je mnogo mladje nego kako ga je inače vidjala . Istipkao je nešto u telefonu i bacio ga na odjeću pored kreveta , nije dobila priliku da se izmakne i napusti krevet s druge strane jer ju je već imao u svojim rukama , skrivajući obraze dlanovima koji su gorjeli od cevenila je upitala:" Zar nije vrijeme da krenemo po Umuta ?"
Glasan osmjeh ispuni sobu , skanjajući njene ruke s obraza  i dalje se smijao dok je govorio:"Dušo još nije svanulo, odspavala si nekih pola sata nakon što smo naš razgovor iz primaće sobe završili ovdje ..."
Osmjehnu se uz olakšanje da  nije bio san , i dalje skrivajući pogled se lagano izvuče iz kreveta motajući prekrivač oko svoga tjela . Mert se osmjehnu i namjesti udobno na drugoj strani kreveta pokušavajući da utone u san sretan i zahvalan sudbini što mu je podarila Miru....