Koncern 2: Naručeni 🔚

1. Ne boj se, ljepotice

Ožujak 2016.

Zamaskirana crnom perikom, u jednostavnim trapericama i kožnoj jakni, Inge se probijala prenatrpanim klubom do stepenica koje su vodile na kat, u dio rezerviran za probrane goste. Zaštitaru je dala znak, a ovaj joj je šutke podigao debeli crveni konopac da bi je propustio. U separeu ju je čekao nabildani ćelavi tip kojeg joj je njezin diler preporučio kao „onoga koji može sve nabaviti". Sjela je preko puta njega, kratko ga odmjerila i rekla: - Navodno možete sve nabaviti.

- Ovisi, odgovorio je nezainteresirano.

- O čemu?, Inge je podigla obrve.

- O mojoj dobroj volji, nacerio se.

Nitko se još s njom nije tako bahato razgovarao. Došlo joj je da ustane i ode, ali opet, imala je plan i ovaj majmun joj je mogao pomoći. A dobro, progutat će malo ponosa za više ciljeve.

- Čujem da ste dobri u svom poslu. Ja trebam nešto što se ne nabavlja lako.

- Da? A to je?

- Beba.

Zainteresirano ju je pogledao, a onda je prasnuo u smijeh.

- Hoćeš da ti ja napravim bebu?, jedva je izgovorio.

- Ne, hoću da mi nabavite bebu, rekla je hladno ne obazirući se na njegovu reakciju.

- Šta će tebi beba?

- Ne tiče vas se. Možete li ili ne?

Počešao se po bradi.

- Kad ti treba?

- Za devet mjeseci do godinu dana od sada. Ali imam uvjete.

- Stvarno?, bio je ironičan.

- Da, stvarno, odgovorila mu je istim tonom. – Beba mora biti apsolutno zdrava, od zdrave majke, mora biti bijela, naravno, i imati plavu kosu. Naravno, i otac mora biti zdrav.

Tip je opet prasnuo u smijeh, ali je ona nastavila ne obazirući se.

- Majka mora biti mlada i lijepa, kao i onaj tko joj napravi bebu.

Hahaha, smijeh ćelavca odjekivao je sada cijelim katom.

- Ovo je najluđa narudžba koju sam ikada dobio. Imate li još kakvih želja, madam?, rugao se.

- Ne, to bi bilo sve, hladno je odvratila kao da je upravo konobaru odrecitirala što će večerati.

- Milijun eura, ispalio je.

- U redu.

- Pola sada, pola kad dobiješ bebu.

- U redu, klimnula je, ustala i otišla. Ćelavac je ostao šokirano buljiti za njom. Jebote, pa ova je ozbiljno mislila! Dograbio je svoj mobitel.

***

Miru je ošamutio zagušljiv zrak čim je otvorila vrata pa je na trenutak zastala na njima, dok joj likovi za stolom odmah pored nisu uputili bijesne povike da zatvara. Brzo je, pognute glave i ruku duboko ukopanih u džepove blijede i prevelike jakne, prošla zadimljenim lokalom do vrata na kojima je kitnjastim slovima pisalo PRIVAT. Požurila je kroz njih, skinula jaknu, zavezala kosu, uzela kantu, krpe i sanitar i krenula prema toaletima. Želudac joj se unaprijed okretao jer je znala što će u ovo doba tamo zateći, ali nije imala izbora: ovo joj je bio siguran izvor bijednog, ali ipak nekakvog novca, i siguran bijeg na barem nekoliko sati iz jada one kuće.