Koncern 2: Naručeni 🔚

14. Žao mi je

Taru je potpuno zaslijepilo jako svjetlo. Zaštitila je oči u pokušaju da bilo što razazna i snažno treptala.

- Tko je tu koga zarobio?, čula je pitanje iz daljine, a onda povik: - Tara! Tara! Draga! Draga moja!, neke čvrste muške ruke su je grabile, taj glas je bio tako ugodan, taj miris poznat, poznat...

***

- Kad očekujete da će se probuditi?, čula je opet onaj ugodan muški glas koji je dopirao iz daljine.

- Trebala bi uskoro, droga je nestala iz organizma, sada spava od sedativa koje smo joj dali da se brže oporavi. Ostanite ovdje ako želite.

- Naravno da želim, odgovorio je taj glas, a onda je osjetila ljuljanje madraca i tople ruke kako je privlače uz toplo tijelo. Privila se uz njega, nasmiješila i prepustila snu. Još malo.

Osjetila je poljubac u čelo, pa u oči, pa u lice, pa na usnama... i čula opet onaj ugodan glas.

- Tara! Tara, ljubavi, probudi se, dosta si ljenčarila, hajde, molim te, probudi se.

Zatreptala je. Uh kako boli ovo svjetlo.

- Hajde, ljubavi, budi se.

Bože što je dosadan.

Trebalo joj je nekoliko napornih pokušaja da progleda i shvati gdje je, a onda je iznad sebe ugledala nasmiješenog Danijela.

- Čovječe, sad znam kako je bilo onim prinčevima po bajkama kad su morali probuditi uspavane ljepotice, govorio je između poljubaca.

- Ako si kao oni odmah ću te uhapsiti.

- Zašto?

- Pa, u originalnim verzijama onaj u Trnoružici je silovatelj, a onaj Snjeguljičin je nekrofil.

- O bože, zakolutao je očima. - Jesi sigurna da ti je dobro? Da zovem doktora?

- Mmmm, dobro mi je. Dokazat ću ti kad izađem odavde, privila se uz njega i dala mu jedan sočan poljubac, pa još jedan i još jedan...

- Ljubavi, žao mi je što sam onaj dan onako reagirao, nisam trebao, nisam smio..., mrmljao je Danijel između poljubaca.

- Žao je i meni što sam otišla na taj prokleti zadatak.

Zadatak! K vragu! Odgurnula ga je, skočila s kreveta i počela se panično okretati oko sebe.

- Mobitel, gdje mi je mobitel?

- Ne znam, još zbunjen gledao je što sad radi.

- Daj mi tvoj, odmah.

- Vrlo rado, nacerio se.

- Mobitel, Danijel, mobitel!

Brzinski je iskucala broj i nestrpljivo cupkala dok joj se Damir nije javio.

- Šefe, Tara je. Imamo izdajicu.

- Znam, Tara, priveden je sa ostalima. Drago mi je da si se probudila. Kako si?

Ramena su joj se opustila. - Dobro sam šefe.

- Onda se sutra vidimo na poslu. I javi se bratu, završio je bez pozdrava.

Hm... Nazvala je kolegu u ured.

- Je li moj mobitel kod tebe?

- O, bok kolegice, ja sam dobro hvala na pitanju, malo sam naživciran jer ti mobitel non stop zvrnda...

- Vlado, daj se ugasi već jednom. Tko me zove?

- Slovo G te stalno zove.

- OK, hvala.