Nervozno je potrubio pred Lelinom kućom, točnije pred zapuštenim kućerkom koji nikada nije dobio fasadu, bez pola crijepova na krovu, s visećim olucima i klimavim prozorima. Nije mu padalo na pamet ulaziti jer je bio siguran da je prljavo, zametano i smrdljivo. Lela se nije zamarala čišćenjem i pospremanjem, prala je i spremala samo sebe, a Beli je bio čistunac.
Izjurila je van za minutu vrckajući dupetom u previsokim štiklama i prekratkoj haljini. Zakolutao je očima, živčan što uopće mora večeras razgovarati s tom droljom. Čim je ušla u auto zapuhnuo ga je njen težak parfem pa je spustio prozore čim je upalio motor.
- Kud idemo?, veselo je upitala.
- Vozit ćemo se, a ti ćeš pričati.
- Šta ne bi mogli na neko lijepo mjesto, samo ti i ja, ha?, stavila je ruku na njegovo koljeno i krenula naviše. Grubo joj je odmaknuo ruku.
- Pričaj!
- Koliko ti vrijedi informacija o tvojoj plavušici?, pitala je povrijeđena što ju je tako grubo odbio.
- Kakva informacija? Ona se ubila.
- A šta ako nije?
Naglo je zakočio tako da je poletjela prema naprijed pa je tresnula glavom u onu plastiku, a koljenima u kazetu. Glupača, nikad se nije vezala. Počela je cviliti.
- Ne cvili, sama si kriva, šta se ne vežeš.
Pogledala ga je sa suzama u očima, dok joj je na čelu rasla čvoruga.
- Beliiiii, treba mi led.
Zakolutao je očima i skrenuo prema birtiji. Utrčao je unutra, uzeo od Štefa čašu s ledom i krpu te joj sve to grubo gurnuo u ruke.
- Evo, a sad pričaj.
- Platit ćeš mi za ovo, da znaš.
- Lela, pričaj prije nego izgubim živce, Beli je bio na rubu.
- Vidjela sam tvoju plavušicu, živa je.
- Gdje si ju vidjela i kad?
- Neki dan sam ju vidjela. A gdje, e pa to ćeš morati platiti.
Shvatio je da mu više ništa neće reći. Glupa je, ali i lukava, zna da je ta informacija jedina vrijednost koju ima i spremna ju je skupo prodati.
- Koliko?
- Sto doza.
- Ti si luda.
Slegnula je ramenima.
- Dobiješ dvadeset doza sad i još toliko kad provjerim tvoju priču.
- Četrdeset sad i četrdeset poslije, bila je uporna.
- Lela, nismo na placu. Gotovi smo. Izlazi.
- Dobro, dobro, trideset-trideset, može?
- Dogovoreno. Sad pričaj.
- Vidla sam ju kad je izlazila iz naše bolnice s nekakvom ženskom s naočalama. Izgledalo je ko da ta ženska pazi na nju. U autu su ih čekali muškarac i žena, ušle su i odvezle se.
- Kakav auto?
- Ne znam, dobar?
- Lela!
- Sivi, auto je bio sivi, dobro. Ne znam ja koji je to auto.
Shvatio je da više ništa neće izvući od nje. Posegnuo je ispod sica i dodao joj paketić. Dograbila ga je dok su joj oči zasvijetlile i krenula otvarati.
YOU ARE READING
Koncern 2: Naručeni 🔚
RomanceTARA i DANIJEL Priča o prodaji beba, očajnoj majci, nabrijanoj agentici i uglađenim biznismenima koji se, kad treba, pretvaraju u opasne igrače. Priča o dužnosti i ljubavi i kako to spojiti.
