Koncern 2: Naručeni 🔚

16. Dama i drolja

Tara i plavokosi su se nekoliko dugih minuta samo odmjeravali preko stola, dok ih je Danijel sa strane znatiželjno pogledavao.

- Dakle, Beli..., počela je Tara. Na to ime Danijel je skočio, doslovno preletio preko stola i ovoga nabio šakom tako da mu je nos kvrcnuo.

- Ti si to smeće!, vikao je Danijel dok ga je nastavljao udarati. Tara je, suprotno onome za što je bila trenirana, ostala sjediti za stolom i u jednom trenutku mazno progovorila: - Dragiii, možeš sada prestati, dok on još može govoriti.

Danijel je podigao glavu i mrko je pogledao te zarežao: - Zaslužuje da ga ubijem.

- Znam, ali pričekaj da čujemo što nam ima za reći, govorila je kao da ćaskaju uz kavu i smiješila se. Sada je i Danijel shvatio svu apsurdnost situacije - hej, on, ugledni biznismen i poznati arhitekta mlati tipa dok ga njegova cura agentica nježno opominje da prestane. Počeo se smijati.

- Dobro, draga, kako ti kažeš, namignuo joj je i podigao se sa Belog. Čak mu je pružio ruku da mu pomogne ustati i poveo ga do kupaonice da si opere krv. Dok ih nije bilo, nazvala je svog šefa, ali joj se nije javljao. Hm, čudno, to se uglavnom nije događalo. Broj od onog drugog nije imala, ali ima ga Danijel.

- Dragi, trebala bih onog tvog prijatelja, namignula mu je.

- Evo, zovi, dodao joj je mobitel pa se okrenuo Belom koji se malo sredio. - Konjak?

- Viski.

Tara se brzo vratila u trpezariju, sjela opet za stol, nalaktila se i zagledala u Belog:

- Za 15 minuta ovdje će biti jedan visoko pozicionirani šef Interpola. Najbolje je da ga pričekamo da ne pričaš dvaput.

- Stop, stop, nisam tako planirao. Htio sam pričati samo s vama, gledao je u Danijela.

- Cccc, neće ići. Ili sa svima nama ovdje, ali samo zato što smo znatiželjni, ili u službenim prostorijama, na službenom saslušanju, s lisicama na rukama i svim što ide uz to, Tara se smješkala dok je to govorila.

Beli joj se pokušao nasmiješiti, ali mu se faca zgrčila od bola. - Tko bi rekao da je ona elegantna plavuša u stvari tako opasna brineta?, namignuo joj je.

- Ne trudi se, to što sam pristojna ne znači da si mi simpatičan. Naprotiv, za mene si i dalje zadnje smeće, a očito i za Danijela, sudeći po tvojoj faci.

- Svjestan sam svega. I žalim zbog svega.

- Čega točno?, Danijel je opet počeo bjesniti. - Toga što si oteo majci dijete i prodao ga? Toga što si jednu mladu, naivnu djevojku besramno iskoristio i natjerao je u smrt? Toga što je ova ovdje žena skoro umrla jer si ju predao tvojem bosu? Ili toga što si mladima prodavao onaj otrov da bi se vozio u dobrom autu? Ha? Zbog čega točno žališ?

- Žao mi je zbog vas, okrenuo se Tari, - ali tada stvarno nisam znao što će se dogoditi i tko ste. Mislio sam da ste mušterija. Ali najviše žalim zbog Mire, samo zbog Mire, mrmljao je Beli.

- A zbog bebe?

- Ne, k vragu, ne žalim zbog bebe, sad je i Beli povikao. - Šta bi ja s bebom? Šta bi ona s bebom? Ha? Ja diler, ona sirotinja. Gdje bi ta beba završila?

Danijel je opet skočio na njega, no ovoga je puta skočila i Tara i čvrsto ga primila da ga opet ne prebije.

- Smiri se, molim te. Nije vrijedan.

- Bit ću u drugoj sobi, zovi ako me trebaš, bijesno je otpuhnuo i krenuo van. U tom trenutku zvono na vratima najavilo je Marka, koji nije došao sam. S njim je stigao još jedan tip. Kad su ušli u trpezariju, Beli je zinuo: - Ti?