Sranje, jesu to sirene?
“Izbaci to Cass!“ uzviknem utišujući radio i zaustavim se. „Rješi se toga“ ona se promeškolji u suvozačevom sjedalu pokušavajući shvatiti gdje da sakrije stvar.Ona ga odluči ugurati u pretinas za rukavice prije nego je policajac napustio svoj automobil. „Samo naša sreća“ spustim svoj prozor.
“Sranje,nemogu biti ponovno uhvaćena“ čujem Cassieino mrmljanje
“Dobar dan, ja sam policajac Blind“ klimnem glavom
“Gdje je problem gospodine?“
“Išli ste 30 u 60, a nijedna nije stavila sigurnosni pojas“on ističe.Pogledam prema dolje kako bi bila sigurna.Ima pravo.
“Dozvola i registracija,molim“
“Uh,da,pričekajte“ promrmljam tražeći dokumente.Posegnem prema pretincu za rukavice uzrokujući Cassie da ispusti nervozni zvuk. Čim su vrata pretinca otvorena marihuana se jednostavno vidjela.Ne postoji način da policajac nije vidio, osim ako nije kao njegovo ime(Blind-slijep) „Jebiga“
“Moram vas zamoliti da izađete iz auta.Obje.“
Nekoliko trenutaka kasnije,nakon što smo čule sva naša prava,Cass i ja smo ispitane nekoliko metara od auta.
“To je moje,ona nije ni znala za to“slažem.Mislim da je bolje da samo jedna upadne u nevolju nego obje.Cass nije vidila moju logiku,očito,ali igra zajedno samnom šaljući mi čudne poglede tu i tamo.
Nakon nekoliko rasprava,nalazim se u stražnjem dijelu slabo osvjetljenog policijskog kombija pored neke snobovske plavuše u kratkoj haljini. Jedini ljudi u kombiju su dva dečka preko puta nas,ali smo odvojeni slojem stakla.Jedan izgleda prilično zbunjeno,a drugi ima bljuvotinu na košulji.Dečko pored njega ima plavicu na obrazu.On izgleda prilično neugodno;možeš reći po tome kako je povio svoj nos.Gleda po kombiju s gađenjem,susreći svoje oči s mojima.Brzo skrenem pogled,osječajući toplinu u obrazima.Imam osjećaj da sam ga već negdje vidila,ali neznam gdje.Previše je mračno u kombiju.
“Što si ti napravila?“plavuša gleda u mene kao da sam životinja.Pa zašto ne bi bilo zabavno?Nasmijem se.
“Izbola sam kuju.Totalno je to tražila“djevojka me pogleda u užasu što izazove moje cerekanje.
“Što je s tobom?“
“Ja,ja-„njezino mucanje me još više nasmije,činjenica da ona stvarno misli da sam izbola nekog je smiješna.“Ukrala sam haljinu“wow“Stvarno sam ju željela,ali sam zaboravila karticu kod kuće.Pokušala sam objasniti upravitelju da mogu samo nazvati tatu i da će platiti,ali nije slušao“jadna beba.
“Huh“moje oči se opet usmjere na dječaka koji se izgleda smije nama.On baci pogled na mene,plave oči uhvate svjetlost i usta nešto,ali ne kužim što.Samo sam podigla obrve.
Čim smo izašli iz kombija,plavuša i ja smo odvedene u malu ćeliju pokraj dečkiju,u jednu od onih malih gradskih policijskih postaja.Soba je prazna s mirisom mošusa u zraku. Nitko ne progovara;plavuša i ja smo gledali okolo neko vrijeme.Želudac mi brunda,prekidajući šutnju u zatvoru na trenutak.
“Ja sam Adrianna“nudim ruku za rukovanje,ali ona odbija.Pa,onda ok.
“Emily“ona istupi do rešetki i govori prema van časniku“Ne mogu li dobiti besplatan telefonski poziv?“on pogleda u nju i klimne glavom gledajući oko stola.Ona zgrabi telefon koji joj je ponudio i počne tipkati.
“Tata?Em je.Ja sam u nekoj prljavoj maloj stanici u postaji gradske policije!Ne bi mi vjerovao,zapela sam sa nekom ludom djevojkom!“službenik me pogleda i ja slegnem ramenima.Ona spusti slušalicu radeći nekakav smiješan ples vraćajući telefon.“On dolazi po mene“zlobno se nasmije.
Časnik mi pruži telefon i zovem svoju sestru.Ne javlja se.Ne mogu reći svojim roditeljima o tome ili će izazvati scenu.Pokušala sam i Cassidy,ali ni ona se nejavlja.Koja velika prijateljica.Uzdahnem vraćajući slušalicu.“Što će se dogoditi sa mojim autom?“pitam policajca.
“Odvućen je“fantastično.Sjela sam na hladni neudobni krevet.Moram se naviknuti ako već nočim ovdje.Čujem otvaranje vrata uzrokujući da pogledam gore.To je ćelija s plavim očima.Uputio se prema glavnoj sobi,vjerojatno da dobije svoj datum suđenja.Okrene se prema meni i klimne glavom prije no što ode.Uzvratim osmijehom,pitajući se što je učinio da se nalazi ovdje.
“Jesi li vidjela?Taj tip me odmjerio“Emily krikne.Preokrenm očima nadajući se da će ju tatica uskoro pokupiti.Nekoliko minuta kasnije,policajac koji se odmarao ispred moje ćelije ustaju uz mrmljanje.Podignem obrve kad čujem duboki glas iz daljine.Vjerojatno Emilyima jamčevina.Koraci su postali glasniji i teži.Prije no što sam shvatila bila sam oči u oči sa plavookim dečkom.Zločesti osmijeh mu pobjegne s usana dok je policajac otključavao ćeliju.Nakon dobivanja datuma suđenja i kad mi je vraćen mobitel i dana mi lokacija auta,plavooki dečko i ja smo izašli iz stanice.
“Poznajem li te?“gledam u njega odozdola do gore pokušavajući se sjetiti.On stvarno izgleda kao-ne,ne može biti.
“Možda.Kako se zoveš ljubavi?“britanski naglasak ga otkriva.On je nekoliko centimetara niži od mene,praveći da se osjećam kao div.
“Arianna.Ti si..?“ima iste značajke kao i-
“Louis“sranje.To je on.Louis Tomlinson.Njegova ruka posegne pokazivajući na rukovanje.Čim smo se rukovali on se počne smješkati.Podignem obrve u pitanju.
“Što je bilo da te se plavuša toliko uplašila?“
“Ja hm,rekla sam da sam izbola nekog?“usta mu se otvore dok bulji u mene
“Ipak nisam,samo sam to rekla.Uhvaćena sam sa travom u autu“njegov izraz lica omekša“Tehnički ni to nije moje.Što si ti napravio i zašto si mi platio jamčevinu?“ on udahne.
“Upao sam u tuču u baru“on promrmlja“I čuo sam da pokušavaš nazvati nekog da te izvuče.Hoće li te netko pokupiti?“ja protresem glavom“I nisam želio da netko ostane u takvoj ćeliji cijelu noć“ smijem se,raspršujući moju smeđu kosu. „Plus policajas je ku*ac“
“Da,pa hvala“ispljunem.Zašto sam tako čudna?
“Nema problema.Mogu ti pozvati taxi ako želiš?“klimnem glavom pokušavajući se suzdržati da ga ne pitam za sliku.
Uskoro žuti taxi staje i Louis i ja se oprostimo.Zahvalim mu još jednom za svu pomoć i zakoračim prije no što sam ga vidjela da ulazi u skupi crni automobil.
Nitko mi neće vjerovati što se danas dogodilo.
