“Jesi dobro?“upitam kad smo došli kući,na sreću nije bilo paparazza. Harry se stalno cerekao. On protrese glavom na moje pitanje zatvarajući oči.
“Bit ću bolestan“sranje. Njegov glas podrhtava kada sam ga požurila do kupaonice pokušavajući izbjeći nered. Uspije doći do WC-a i sjedna do školjke kao da čeka da povrati. Uzdahnem sjedajući na hladni pod do njega. Sjedili smo neko vrijeme, Harry pravi čudne face svaki put kad misli da će povratiti.
Kada napokon povrati,nisam sigurna što da napravim;nisam bila ispraksirana za takve stvari. Da mu pridržavam glavu ili što? Samo sam pravila male krugove na njegovim leđima da se osjeća bolje,ali vjerojatno ne pomaže. On ponovno sjedne nakon 30 nezgodnih sekundi,on podigne lakat sa školjke.
“Ja“proguta“Ja“
“U redu je Harry. Jesi gotov?“moje ruke su i dalje na njegovim leđima. Klimne glavom.
“Zašto ne opereš zube i spremiš se za krevet,ok?“maknem pramen s njegovih očiju osječajući da su mu kovrče mokre. On ustane. Odlučim ga ostaviti i odem se presvuči u pidžamu dok je Harry u kupaonici. Presvukla sam se u ormaru brže što sam mogla i izađem van i vidim Harrya da leži na krevetu. Nosi neku majicu i neke hlače od ranije. Počnem hodati prema vratima misleći da on spava,ali me uhvati za ruku.
“Možeš li ostati ovdje?“zahihoćem se
“Harry živim ovdje,sječaš se?“
“Mislim,ovdje“oh. Osjetila sam se toliko čudno oko djeljenja kreveta s njim,većinom spavam na kauču,Harry mi se nekad pridruži spavajući kraj mene,ali je na neki način slatko. Nikad se ne žali.
“Naravno“legnem kraj njega oprezno održavajući distancu između nas. Harry promrmlja nekoliko riječi koje nisam razumjela i ugasim svjetla nekoliko minuta kasnije.
Ležali smo u tišini u mraku,ja misleći što moram napraviti sutra i Harry vjerojatno spava,bar mislim.
Sigurno će biti mamuran sutra,pa se moram brinuti za njega kao što je on za mene kad sam bila mamurna. Moje oči postanu teške,ali se Harry meškolji u mjestu i to me drži budnom. Otvorim oči realizirajući da Harry bulji u mene njegove oči sjaje.
“Arianna?“šapne. Normalno,on nikada ne kaže ništa kad trebamo spavati,ali prilično je pijan.
“Yeah?“ne kaže ništa nekoliko sekundi.
“Samo sam se želio uvjeriti da si još uvijek ovdje“
“Yeah“previše sam umorna da kažem nešto drugo. Tišina se ponovno pojavila i skoro sam zaspala.
“Arianna?“njegov glas je sada malo tiši ali ga čujem. Zvuči kao da će zaspati svake sekunde. I ja se tako osjećam.
“Yeah,Harry?“polako me iritira sada,može li me samo pustiti da spavam? Da sam znala da je pijani Harry ovako naporan da mi ne dopušta da se odmaram i sve, vjerojatno bi predložila da ostanemo kući danas. Mogli smo gledati film ili nešto,ili otići u restoran.
“Mislim li ponekad?“njegov glas je tih,samo što nije zaspao.
“O čemu?“kunem se ako kaže nešto glupo kao pizza ili psi...
“O nama?“praktički mi dah zastane i više mi se ne spava. Nisam očekivala ovo.
Ne znam što reći. Da? Da li on razmišlja o nama? Možda samo alkohol priča. Mislim,neće se sjećati ovoga sutra. Da mu to kažem ujutro vjerojatno bi mi rekao da je to zato što je bio pijan. Što mogu reći?
“Kako misliš Harry?“
Tišina. Ne može sada zaspati! Šapnem njegovo ime nekoliko puta ali ne dobijem ništa osim njegovog disanja. Uvijek duboko diše kada spava,na putu je za hrkanje.
Nisam zaspala nego sam razmišljala o tome što je rekao cijelu noć,ponavljajući njegove riječi u glavi.
Znam da ga ne mogu to pitati sutra.
Mislim mogu ali znam da neću bez obzira koliko to želim. To što je rekao vjerojatno ne znači ništa,zar ne?
