Probudila sam se na kauču čuvši Harryeve otkucaje srca. Moje tijelo se nalazi na njegovom,glava mi odmara na njegovim prsima,njegove ruke su omotane oko mene. On je tako topao i imam osjećaj da ležim na velikom mekanom medi.
“Dobro jutro“njegov hrapavi jutarnji glas odzvanja u mojim ušima,dajući mi mali srčani udar. Budan je. Nezgodno se ustanem i sjednem na drugi kauč dok se on smijulji.
“Je li ti bilo ugodno spavati na meni sinoć?“osjećam toplinu u obrazima,pogledam dolje i vidim da sam spavala u haljini.
“Zašto me nisi pomaknio?“prekrižim ruke kad sam pokušala izgledati ljuto,ali znam da ću puknuti. On je toliki mulac,nitko ni ne može biti ljut na njega. Ipak,stavim svoje najbolje mrštenje jer bi volila da me pomaknuo.
“Spavala si“on jednostavno kaže“Nisam te želio probuditi“njegov glup zarazni osmijeh pravi da se i ja zacerekam.
“Što je za doručak?“
“Harry“zijevnem“Tek sam se probudila“jedva je bilo hrane u stanu;odlučila sam jesti samo ono što je ostalo pošto se selim kod Harrya.
“Ali ja sam gost“on kaže kako je zapravo“a ti si domaćin“
“Samo smisli nešto. Mislim da imam voćni kolač ili dva“on se proteže i klima glavom,praveći put do kuhinje i pravi više buke no ikad. To je kao kad sam živjela sa Cassidy,ja cijelo jutro ležim i ona u kuhinji bereći se da nađe voćne kolače. Nedostaje mi ta kuja.
“Koji ti želiš?“Harry se vraća sa tanjurom sa samo dva voćna kolača,jedan od njih je već zagrižen. Posegnem za drugi i naslonim se ponovno na kauč.
“Dobar izbor“hrana je hladna,gotovo sam sigurna da Harry nije ni grijao.
Njemu ne smeta.
“Jesi li se spremna iseliti?“on pita punih usta. Klimnem glavom,žvakam brže da mogu odgovoriti.
“Da,kad odlazim?“uzmem još jedan zalogaj doručka
“Hm,mislim za tjedan ili nešto“njegove pjenušave oči susretnu moje prije nego zgrabi tanjur i ustane.
“Želiš li što popiti?“
“Naravno“on čeka“Voda?“čim je otišao u kuhinju,mogu reći da će imati problema s nalaženjem čaše. Čujem otvaranje vrata kredenca koja su brzo zatvorena ali pretpostavljam da će se okrenuti i naći. Zatim sam čula buku kao da se nešto razbilo. Potrčim do kuhinje. On je samo stajao tamo gledajući u pod koji je prekriven komadima stakla. Pa,pronašao je čaše.
“Harry“on digne pogled,zapanjeno gledajući u mene. Samo sam se počela smijati,on ima pogled krivnje samo stajući tamo sa otvorenim ustima u šoku. Čovjek bi pomislio da je vidio duha.
“Što dovraga?“i dalje se smijem ,jedva je razumio.
“Nisam htjeo da ispadne“pnovno pogleda dole“Žao mi je“skoro izgleda kao dijete koje je razbilo svoju omiljenu igračku ili nešto,njegova glava je prema dole i gleda u razbijeni objekt.
“Počistit ću“on se sagne dole,moj osmijeh nestane.
“Harry to je-„uskoro je uzeo prvi komad stakla čula sam ga da uzima dah i staklo ponovno padne na pod. Krv mu curi iz ruke.
“Oštro“ne izgleda strašno,ali kladim se da boli. On samo zuri u svoju ruku u nevjerici kao da nije očekivao da će se porezati. Dođem do Harrya tresući glavom.
“Daj mi da vidim“on podigne krvavu ruku. Uhvatim ga za podlakticu i odvedem do vode. On samo gleda u mene.
“Harry podigni ju“
“Ali boljeti će“on se prenemaže. Dam mi ozbiljan pogled“Dobro“nađem alkoholnu gazu.
Naučila sam to držati u kuhinji otkad se Cassidy znala posjeći dok kuha. Uzmem gazu i Harry zna što je to.
“Sada znam da će boljeti“protresem glavom
“Kao beba si“uzmem njegovu ruku,zbog čega ustukne ,ali ju da. Zadrži dah kada sam brisala posjekotinu. Nekako je sladak dok je osjetljiv. Pravi da ga želim zagrliti. Kladim se da boli više nego što pokazuje.
“Ostani ovdje“zapovijedim mu prije odlaska u kupaonicu po veliki flaster.
Kada sam se vratila Harry nestrpljivo čeka. Flaster je savršeno prekrio posjekotinu,osječam se ponosno. Pogledam u njega primjećujući da smo udaljeni nekoliko centimetara. Toliko smo blizu kao da se nalazimo na javnom mjestu. Pogleda u svoju ruku u koju je porezan.
“Bolje?“u sekundi izgleda kao da će nešto reči ali on se nasmije
“Možda ako poljubiš“on se smije podižući ruku do mog lica,vraćen u razigranog Harrya. Odmaknem glavu smijući se.
“Svakako hvala“
“Ne zamaraj se“pogledam nered u kuhinji“Sada ću ovo počistiti pa ti možeš gledati TV ili nešto,dobro?“razmišlja o tome,kao da se bori sa razmišljanjem hoće li pomoći ili ne.
“Bit ću dobro“pogleda u pod tresući glavom hodajući do sudopera
“Mogu bar oprati suđe,zar ne?“njegov osmijeh je surađujući,ne mogu reći ne.
Kada sam mu dopustila da pomogne njegovo cerekanje je još veće i primi se posla.
Koji mulac.
