Bloody kiss//Croatian//Harry Styles

First time

Pad anđela s neba značilo je novo doba...novi početak.

Nekolicina se njih borila protiv anđeoske vojske, dok se nekolicina povukla u svoja skrovišta.

Bila sam tek djevojčica od 7 godina kada sam vidjela dvojicu anđela kako se skrivaju iza kamenog zidiča ispred moje kuće.

 

Početak vremena-

Prvi život. Novosibrisk. Prije krista.

Bosa izlazim is svog udobnog kreveta od slame. Iako topao i meni mio moja znatiželja me ubija. Dvije sjene su pobjegle sa prozora ali ja sam odlučna da vidim što je to.

Makar imam samo tek navršenih 7 godina nije me strah ničega.

Dolazim do prozora na prstima i polagano otvaram prozor. Ispod prozora imam malenu klupicu. Stajem na nju.

-Halo? Je li ima koga?-

Upitam sa malenom dozom straha u glasu.

Već gotovo 3 tjedna ljudi pričaju da su vidjeli krilata stvorenja sa očnjacima koja ubjiaju ljude hraneći se sa njihovom krvlju.

Nitko nikad nije mislio da ćemo ikad takvo nešto vidjeti. Nismo htijeli vjerovati poglavarima sela.

Ipak uza sve to ja se penjem na prozor i izlazim van. Moja mala haljinica načinjena od grubog pamuka. Ujedno tako gruba a tako draga jer je jedina uz moju haljinicu za crkvu i haljinicu za kuću.

Vjetar lagano pirka ispod nje i kroz nju. Moja smeda kosa leprša na vjetru.

-Halo? Je li ima koga?-

Upitam ponovno nakon čega čujem komešanje. Stojim točno ispod prozora da u slučaju opasnosti skočim u kuću. Pogledavam pažljivije.

Jedan par zlatnih očiju i jedan par plavih očiju svijetle iz mraka.

-što-što ste vi?-

-Nebi vjerovala kada bi ti rekli.-

Začujem glas iz mraka.

-Isprobaj me. Ipak ja sam samo djevojčica od 7 godina.-

Pametno zaključujem gotovo odraslo.Sada te dvije sjene sa blještavim očima izlaze iz mraka. Dvojica dečka dolaze preda mene i kleknu sa desnom rukom na srcu.

Jedan je imao čisto bijela, pahuljasta krila koaja su pulsirala. Drugi zlatnooki imao je zlatna krla kao zlato što sam samo viđala na vratu majke, vračare i poglavara sela.

Njegova su također pulsirala. Ali bila su drugačija nego od plavookog njegova su bila nazupčana i pomalo zastrašujuća dok od plavokog su odavala mirnoću i mekoću.

-Što ste vi?-

Plavooki je podigao pogled sa zemlje i njegov je pogled sletio na moje smeđe oči.

-Mi smo tvoji čuvari...MI smo anđeli.-

-Što su anđeli?-

-Vaš svijet još ne zna što smo mi. Ali budi sigurna da smo ja i on jedini kome trebaš vjerovati.-

Sada mi se obratio zlatnooki.

-Ne razumijem. Da li ste vi vračari?-

Obojica se ustanu te se potiho i blago nasmiju. Dovoljno da vidim kako imaju poveće očnjake.

-Jeste li vi oni koji ubijaju ljude?-

Plavooki se sustio na moju visinu tj. kleknuo je i podragao me po mojoj kosi.