Prologue

1.2K 30 91
                                    


Poštovani,
Pozivamo Vas da uveličate proslavu 18. rođendana naše Une i Lotte.
Slavlje će se održati u subotu, 21.6. 2037., u restoranu " Medici " sa početkom u 19 sati.
Molimo Vas da svoj dolazak potvrdite najmanje 5 dana ranije radi rezervacije stolova.
Veselimo se Vašem dolasku,
Obitelj Rebić

-------------------------

Frankfurt, 20. 06. 2037.

Ante Rebić

" I tata, kako mi stoji ovo čudo?", izašla je Lotte iz kabine dućana i prošetala pridamnon.

Bila je predivna, u crvenoj haljinici koja je isticala njeno predivno mlado tilo. Bože kako će samo momci uskoro počet slinit za njon. Nema mi druge neko krenit polirat pušku odma sad i naručit se za bajpas. Već me štreca.

" Kolko će to mene doć Gospe ti blažene", preokrenija san očima i uhvatija se za glavu. Ovakve haljine koštaju bubreg i još malo više.

Pa odrat će me.

" Alii tataa, paa osamnaesti rođendan je samo jednom u životu", rekla je i namjestila svoju najumiljatiju facu ikad.

" Ne kažen ja da neću kupit. Ali ono, znaš, neka dica u Africi gladuju. I usput, izgledaš predivno."

" Znam, fala ti", nasmijala se.

Mala namiguša, ista je mater.
Kad smo već kod nje, ostavila me na Lottinu milost i nemilost. Što je jako okrutno. Razdvojili smo se, ona je sa Unom otišla rišavati torte i dekoraciju za restoran, budući da je Una već otkad kupila svoju haljinu. Njih dve su sada bile zadužene za dekoraciju i detalje.

" Daj da te slikan materi, da vidimo jel joj se sviđa", reka san i otključa kameru svog telefona, a ona je zauzela pozu.
Opalija san brzinski par sličica i posla ih Sari.

Ja : " Vidi maleee 😍😍 "

Nije prošlo ni dvije minute prije nego li je odgovorila

Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.

Nije prošlo ni dvije minute prije nego li je odgovorila.

FBI, Interpol i KGB 🔍👨‍👩‍👧‍👧 :
"Ljepoticaa naša 😍😍
Mogu ti reć da si mi baš lijepu djecu napravio, nema šta. A haljina je vrh, uzimajte"

Slatko san se nasmija na ovu poruku.

Stvarno jesan, pomislija san ali nisan ima vremena natipkat poruku. Lotte je već cupkala na blagajni sa haljinom u ruci i čekala me. Što se nje tiče, ona je odlučila. Ta haljina je njena.

----------------

Lotte Rebić

Uvijek sve radim u zadnji čas. Zašto nekada ne mogu biti odgovorna poput Une? Ona je još prije mjesec dana uzela ono što misli obući, a ne ovako kao ja dan prije slavlja. Jednom ću tako glavu izgubiti.

Taman smo tata i ja izlazili iz dućana i stavljali vrećicu sa haljinom na zadnje sjedište auta kad mi je zazvonio mobitel.

Ma ko si sad, jebote, pomislila sam otvarajući vrata suvozačkog mjesta i sjela u auto, a tata je krenuo voziti prema kući.

Branim teWhere stories live. Discover now