《 11

358 19 27
                                    


~ sve što srce poželi, spava dušo u tebi ~

Petar

Polako se meškoljim i budim iz sna. Otvaram oči i vidim nju pored sebe, također budnu, kako promatra moje lice svojim krupnim očima boje karamele.

Ona. Pokrivena samo crnim  satenskim prekrivačem leži pored mene. U mom krevetu.

Kroz glavu mi prolazi što se to sve zapravo sinoć između nas dogodilo.

Nisam imao običaj voditi svoje aktuelne ribe u svoj stan i spavati pored njih ujutro. Još sam manje imao običaj to činiti apsolutno trijezan.

" Hej. Dobro jutro", rekla je svojim nježnim glasićem.

" Dobro jutro.", rekao sam." Koliko je sati uopće?"

" Oko pola 9. Ja sam odavno budna, ali tako si lijepo spavao pa te nisam imala srca buditi", rekla je i lagano mi se nasmijala.

" Hvala ti. Spavao sam ko top. Jel možeš stavit kavu molim te? ", promrmljao sam trljajući oči.

" Da, naravno. Idem odmah, samo da se obučem", rekla je i poljubila me u obraz.

" Kava i šećer su ti u prvom elementu do nape, a džezva pored pećnice", promrmljao sam svjestan da je u mom stanu bila svega par puta i da se ne snalazi.

" Mislim da ću se snaći, ne brini", nasmiješila se.

Brzinski se obukla i izašla iz sobe.

Ja sam također ustao i pošao se ekspresno istuširati.

Dok mi je vruća voda kapala niz tijelo, razmišljao sam kako nam je bilo lijepo sinoć. Ne želim izgubiti Lotte, no moram ju nekako skloniti odavde bar na neko vrijeme i tako ju zaštiti.

Ne želim ni razmišljati o tome kaki bi joj moj otac mogao eventualno nauditi. Mislim da je ono sve bila samo predstava za policiju kako bi me se pustilo iz pritvora i kako bi ih se prestrašilo, no što je sigurno sigurno je. Niti ovo nisam očekivao.

Uzmimo u obzir i to da onaj tko je stvarno ranio Davida i dalje hoda slobodno ovim gradom. Tko kod on bio. Dakle Lotte mora otići. I to što prije.

Brzinski sam završio tuširanje i obukao se, pa pošao k njoj u kuhinju.

" Napokon, kava se već skoro i ohladila dok si došao", rekla je kad sam ušao. Ona je već sjedila za stolom sa šalicom ispred sebe.

" Morali bi popričati o svemu Lotte, ne misliš li?", rekao sam.

"Može, ali samo ako mi obećaš da nećeš opet početi s onim svojim kako me ne želiš dovoditi u opasnost i ostale gluposti. Ionako mi je dosta mamine i tatine torture što se toga tiče, hvala lijepo", prekrenula je očima.

" Kako to misliš?"

" Pa recimo samo da danas imam iznenadni let za Hrvatsku. Iako blagog pojma šta se događa nemam i kakve veze ja tu imam da me moraju sklanjati."

A tako dakle. Sara je to već odradila unjesto mene. Šta sam drugo mogao i očekivati.

" Žao mi je što ću te vrlo vjerovatno razočarati, ali mama ti je upravu."

" Jel ti to znaš nešto što ja ne znam?", pogledala me ozbiljno.

" Nije bitno. Možda je i bolje da ne znaš, ali te molim da bar jednom u životu poslušaš nekog drugog osim sebe i ne radiš nikakve gluposti"

Branim teWhere stories live. Discover now