~ priđi bliže da vidim tajnu koju čuvaš u očima ~
Sara Rebić
" Dobro, riješit ću taj nalog za produljenje pritvora sutra. Stvarno ne mogu sad", jednom rukom sam držala telefon na uhu, a drugom pokušavala Lotti zakopčati haljinu. Imale smo generalnu probu kako bi to večeras sve trebalo izgledati.
" Au, mama, pazi jebote", vrisnula je kad sam ju slučajno uštipnula cifom.
" Ne psuj pizda ti materina", prosiktala sam i pokrila rukom zvučnik telefona da me kolega ne čuje i zakopčala ju do kraja.
Zadnjih dana nisam znala gdje se nalazim, bila je tolika strka oko rođendana. A ni na poslu nije bilo ništa bolje. U toku je bilo pokušavanje prekidanja jednog lanca droge. A baš sada je glavna tužiteljica policije bila na porodiljnom pa su mene kao odvjetnika molili da ju mijenjam.
" Da, da riješit ću, Rudy ali sad stvarno moram ići. Imam strku", rekla sam i poklopila slušalicu. Tko mi je kriv kad radim takav posao da moram uvijek biti dostupna. Čak i subotom popodne, što je bio trenutno slučaj.
" Mama, jel imaš ti slučajno kakve bezbojne najlonke? Mislim da sam upravo poderala svoje", ušla je Una u prostoriju u rukama držeći ono što su nekad bile čitave bezbojne najlonke.
" Dobro Una pa nisi ih ni obula veći si ih poderala", smijala se Lotte.
" Dobro, dobro, mir. Riješit ćemo. Gdje ti je tata? Pošalji njega neka ti kupi", predložila sam.
" Ne znam gdje je, izašao je maloprije i rekao da se vraća kad budemo gotove. Kaže da želi ostat živ. Ne znam stvarno šta mu to znači", rekla je Lotte prekrećući očima.
" I šta ću ja sad? Pa ne mogu bez najlonki. O majko Božija i anđeli s neba", šizila je Una.
" Ja za pola sata imam frizuru i šminkanje, uzet ću ti ih ja kad se budem vraćala", rekla je Lotte tako malo umirivši sestru.
" Eto, problem riješen", smijala sam se, a Una je odahnula. Ipak neće biti bez čarapa.
-------------
Petar
Krenuo sam pješke u obližnju trgovinu.
Moram kupiti neki poklon za taj šugavi rođendan na koji mi se i tako i tako ne ide. Nema smisla da dolazim praznih ruku, ionako je rođendan. I to još osamnaesti.
Nisam imao nikakvu ideju šta da kupim. Slavljenice još ne poznajem tako da ne mogu znati šta vole, nisam vidovit.
Stajao sam usred trgovine pred policama s vinom. Odlučio sam se za univerzalni poklon, cvijeće i bocu vina svakoj. Mislim da je to skroz u redu.
" Mogu li vam kako pomoći?", do mene je došla radnica u trgovini.
" Ne, hvala. Samo biram vino."
" Uredu, ugodan dan", rekla je i izgubila se u ostalim policama.
Prevrtao sam različite boce vina ne bih li našao neko donekle pristojno i kvalitetno. Na kraju sam se odlučio za neko francusko s čudnim imenom. Sjećam se da sam ga nekada prije pio i da mi se svidjelo , tako da sam bio siguran da je dobro.
(...)
" Je li to sve? Još nešto?", pitala je gospođa na blagajni blokirajući ono što sam kupio.
" Ništa, to bi bilo sve, hvala", pružio sam karticu i utipkao pin.
Platio sam i pospremio vino u vrećicu, pa krenuo prema izlazu trgovine.
ŞİMDİ OKUDUĞUN
Branim te
Aksiyon" Rekla sam mu da ću otić', otić' iz ovog smiješnog grada. I da me pusti da spavam" Zbog ljubavi smo u stanju napraviti sve. Ona i najpametnijeg zaglupi. Najljepšeg poružni. zbog nje nekad uzorna mlada djevojka odlazi stopama kriminala. Je li to sv...
