《 12

257 11 10
                                    


~ ja mirnu luku nisam imao, pored svake ja bih sidro digao,
ne može vetar jedra da mi pokrene, pored tebe pustio sam korene ~

tri tjedna kasnije

Lotte

" Ne, Una, panjino, vidiš da piše da je ona lijevo za naš let", opalila sam sestru po glavi i pokazala joj na traku na kojoj su trebali doći naši koferi.

Upravo smo sletjele u Hrvatsku. Let je bio, kao i obično, prilično kratak i dosadan.

" Vidi stvarno", rekla je i stale smo zajedno sa ostalim putnicima te pričekale sviju prtljagu.

Koferi su ubrzo počeli izlaziti, a s njima i naša dva. Zgrabile smo ih i jedva spustile s onog podesta.

" Isusati, kunem ti se da u ovom čudu ima jedno 8 kila više nego kad smo išle za Hrvatsku, čudo što smo uopće prošle vaganje kofera", kukala mi je sestra.

" Nije ni čudo, uzmi samo u obzir hranu kojom su nas baka Nediljka i tetka Kata natrpale. Unutra valjda ima osamsto malih posudica", prekrenula sam očima, a Una se nasmijala.

Nekako smo se dovukle do izlaza, a tamo su nas već čekali mama i tata.

" Pa di ste lipotice moje. Kako ste? Kakav je bia let?", pitao nas je tata naizmjenice grleći jednu pa drugu.

" Ma okej smo. Let je bio standardan, ništa posebno, jel tako sestrice?", okrenula sam se prema Uni.

" Jes vala. Samo se osjećam ko bačva od količine tetka Katine i babine hrane. Imam bar 3 kile viška, ostavit će me Matija jadan ne bio", opet je zakukala.

" Ništa se ti ne brini, kuva mila majka žgance onda za sutra", smijala se mama.

Tata nam je uzeo kofere, pa smo svi zajedno krenuli prema parkiralištu i našem autu.

" I, onda, kako su mi moje dražesne sestrice?", pitao je tata kad smo se smjestili i kad je upalio auto.

" Ma dobro su. Tetka Kata je skoro stalno bila u školi, imaju sad puno posla prije početka školske godine. A Mara ko Mara, tek se vratila sa jednog putovanja i već planira drugo", rekla sam.

" Ma tetka Mara je idol", smijala se Una.

" Samo nek ti moja praznoglava sestra bude idol pa ćeš ka i ona bit neudata u trideset petoj godini života", rekao je tata, na što mu je Una odbrusila.

"Pa šta onda. Šta joj fali. Radi, ima para, putuje, nitko ju ništa ne pita i uživa. Osim toga, znaš da meni i Matiji papir ali baš ništa ne znači", namrštila se.

Tata joj je taman krenuo nešto odgovoriti, ali ga je mama zaustavila.
" Ajde mir vas dvoje sad, dosta bi bilo, tek ste došli, nećemo se svadati"

Ja sam do kuće šutila. Gledala sam kroz prozor. Uspjela sam se u ovih tri tjedna u Hrvatskoj zaželiti mog Frankfurta, njegovih skrivenih uličica za koje smo samo mi lokalci znali i duboke Majne.

Auto se zaustavio, a ja sam tati pomogla ponesti kofere do stana.
Odmah smo ih unijeli u sobe, a ja sam se pošla raspakirati.

Sve čiste tvari sam vratila u ormar, a prljavo i novo bacila u košaru za veš da se prepere. Hranu sam stavila u frižider. To mi je bio ritual. Valjda sam jedna od jedinih osoba koja ne podnosi prevlačenje stvari po koferu još tjedan dana nakon što se vratim sa puta.

Zadovoljna obavljenim poslom, bacila sam se na krevet i uzela mobitel, pa u imeniku odabrala poznati mi broj.

" Hej, sletila sam, jesi li doma?", rekla sam čim sam osjetila da je poziv uspostavljen.

Branim teWhere stories live. Discover now