Branim te

《 07

~ kad mi kucne zadnji čas ti ćeš biti moj by pass~

Sara

" Rudy, je li došlo šta iz bolnice? Jesu li stigli Davidovi nalazi?", pitala sam kolegu kad je ušao u moj ured.

" Zato sam i došao. Trebam tvoju pomoć. Rezultati su stigli, ali mislim da ti se neće svidjeti ono što piše tamo", slegnuo je ramenima.

" Kako to misliš?"

" Stanje mu je nepromijenjeno. I dalje je kao biljčica. Ali ima nešto zanimljivo. Mali je pozitivan na gotovo svaku drogu na koju smo ga testirali."

" Ma nemoj me zajebavati. Nemoguće jebote, čuješ li ti šta pričaš?"

" Evo ti nalaz na narkotike pa se sama uvjeri", rekao je i pružio mi bijeli papir.

I stvarno. Stvarno je bio pozitivan na većinu toga.

Bože, kako je ovo moguće, pomislila sam dok sam i dalje držala papire u rukama.

Moje malo kumče.

" Shvaćaš da trebam tvoj nalog za pretres njegovog stana?"

" Razumijem. Potpisat ću ti. Samo mi donesi papire. I javi mi kad obavite pretres i ako nešto nađete obavezno", rekla sam.

Užasno mi je teško što ovo radim, ali nemam izbora. Momci moraju raditi svoj posao. Moraju pretresti taj stan. Možda nađu nešto važno što bi nam pomoglo da riješimo ovaj slučaj i otkrijemo tko je pucao na Davida.

" Hvala ti. Pripremit ću papire za par minuta pa ti ih donesem"

" Može", rekla sam, a Rudy je otišao.

Ostala sam sama u uredu. Glava mi je pucala.
I prije sam potpisivala naloge za pretres stanova, i prije sam bila na uviđajima, ali ovaj put je bilo drugačije. Ovaj put se radilo o nekome mome. O nekome koga volim.

Zavalila sam se u svoj stolac i počela razmišljati.
Što ja zapravo znam o Davidu? Moje je kumče. Rođen je par mjeseci prije mojih kćeri. To, i da voli kad ja na obiteljskim okupljanjima napravim pohance.
To bi bilo to. Nemam pojma s kime se druži, u kom krugu ljudi se kreće, a to je sada, izgleda bilo ključno.

Moram pokušati riješiti ovo sama. Bez previše uplitanja policijskih inspektora. Ne želim da mi uznemiruju kumove, a i lakše ću ga zaštiti ako je manje ljudi upleteno.

Trenutak poslije, Rudi je po drugi put ušao u kancelariju.

" Evo, tu potpiši", rekao je pokazujići na donji desni kut papira.

" Rudy, pobogu, znam gdje se trebam potpisati. Ne radim ovo prvi put"

" Ma znam, oprosti. Mislio sam zato što znam da ti ovo teško pada. Ipak ti je kumče ranjeno"

" Dobro sam ja, ne brini. Hvala ti"

" Ništa. Idem ja sad, idemo obaviti taj pretres. Usput ću tražiti listing sa njegovog mobitela da vidimo tko ga je zvao i koga je on zvao zadnjih dana. Drži se", rekao je i izašao iz ureda i ostavio me samu.

Pogledala sam na sat. Još par minuta i kraj je radnog vremena a Ante će doći po mene. Zajedno ćemo do bolnice, idemo vidjeti kako je David.

Pokupila sam svoje stvari, nazvala Elisu da provjerim je li u mom drugom uredu sve pod kontrolom i sišla ispred zgrade policije.

Pričekala sam par minuta prije nego što je Ante došao.

" Ej, sori, malo kasnin. Upadaj"

" Isuse kakav dan" rekla sam kad sam sjela na suvozačko mjesto i zakopčala pojas.