1.PRAVDA

417 41 6
                                    

Čuo se samo krik. Jedan krik. To je bilo dovoljno.

Pojavila se niotkuda. Iz sjene. Iz mraka.

Zgrabila manijaka s leđa,maknula ga s djevojke.

Prebila ga na mrtvo ime. Kad je ležao na tlu i kašljao krv, spustila se na koljena, sagnula i blizu njegova uha prošaputala:"Da ti više nikad nije palo na pamet približiti joj se ili nju ili bilo koju drugu pogledati,ne, pomisliti o njoj na krivi način. Ostavljam te da živiš, ali pratim te. Jedan krivi potez i vratit ću se i poslati te u pakao." - ustala i šutnula ga nogom,na što je samo nemoćno izdahnuo.

Okrenula se djevojci, koja ju je promatrala raširenih očiju, u šoku.

" Jesi li dobro? "-upita je, na što djevojka samo nesigurno zaklima glavom. Pružila joj je ruku, koju je ona bojažljivo prihvatila i povela je odatle.

"Ovaj, hvala ti." - djevojka nesigurno promuca, kad ju je pola sata kasnije dovela ispred njenih vrata.

"Ne znam ni kako se zoveš. Ja... Hvala ti." - pružila joj je ruku, a onda je iznenada zagrlila.
Uzvratila joj je zagrljaj, potapšala je po ramenima i odvojila se od nje.
Pogledala ju je u oči i nasmiješila se, toplim, umornim osmijehom.

"Pravda. Zovem se Pravda. Idi unutra" - poslušala ju je i ušla, a ona je još neko vrijeme ostala gledati za njom, a onda se okrenula i uputila na svoje posebno mjesto. K njemu. Trebao joj je, sada.

NJEŽNA RATNICAWhere stories live. Discover now