NJEŽNA RATNICA

6.RIZIK

Trnje koje nosimo štiti od napada, ali i od zagrljaja. ❤️

Koračala je brzim, odmjerenim koracima, gotovo trčala. Informacija koju je dobila uznemirila ju je na više načina.

Sprema se velika nevolja za dvije mlade djevojke koje su ne znajući upale u ralje trgovaca bijelim robljem. Stisne šake u bijesu, polomiti će im svaku kost u tijelu, tim zvijerima.

Djevojke su se javile na oglas za fotomodele i ni ne znajući dogovorile sastanak s manijacima iz čijih se kandži, ako upadnu u njih, više neće izvući.

Počne trčati kad zađe u kvart gdje se trebao održati sastanak. Mora stići na vrijeme.

Istodobno, osjeti korake iza sebe. Detektiv.Protiv svoje volje, nasmiješi se. Naglo se okrene i pričeka ga da je stigne.

"Naoružan si? Dobro, trebat će mi tvoja pomoć. Požuri, idemo" - ponovno se okrenula i potrčala, ovaj put je bio kraj nje.

Nekoliko sati kasnije, bila je sakrivena u ulazu manje zgrade i promatrala metež. Uspjeli su stići na vrijeme, jedva. Bili su dvostruko nadjačani što se tiče ljudstva, ali uspjeli su.
Detektiv ju je uspio iznenaditi, opet.

Okrenula se prema njemu koji se odjednom stvorio pokraj nje.

"Pravda."

"Detektive."

"Nećeš ostati do kraja zabave? Imam nekoliko prijatelja koji bi te voljeli upoznati." - umorno joj se nasmiješio.

"Ne, nije to moja vrsta zabave. Idem, hvala ti na pomoći večeras. Bio si dobar, detektive. Čak si me uspio impresionirati, par puta." - nasmiješila se istim umornim osmijehom.

"Bilo mi je zadovoljstvo družiti se s tobom, Nježna Ratnice. Znaš, sviđa mi se taj nadimak. Pristaje ti, mnogo bolje nego Pravda. Premda ti to zapravo jesi,zapravo to radiš. Dijeliš pravdu." - pružio je ruku i dodirnuo je po ramenu, na njegovo i najviše svoje vlastito iznenađenje, nije se bunila ni uzmakla.

" U istom smo poslu detektive, znaš. Samo što ja nemam otmjenu značku kao ti. I kod mene nema uhićenja i suđenja. "-krenula je prema izlazu, ali je on zaustavi,ovaj put je dodirnuvši po ruci.

"Volio bih znati kako se zoveš. Želim da ti pomognem, vjeruj mi." - u sebi se molio da mu povjeruje, istodobno ne shvaćajući što mu se događa.

"Moje ime... To je tajna koju ti neću otkriti, detektive. Morat ćeš se potruditi da doznaš. A sad me ispričaj, moram ići." - nježno je izvukla ruku iz njegove i nestala u mraku.

Znao je kamo ide. Na groblje, pustio ju je na miru, znao je da joj to sada treba. Ova je djevojka bila rizik, opasnost,izazov.Otkad ju je prvi put, prije četiri tjedna, vidio dok je mlatila mangupa koji je srušio staricu i pokušao joj ukrasti torbicu, nije mu izlazila iz glave. Prije malo više od dva tjedna ju je počeo pratiti i doznao dosta toga o njoj i njenim navikama, a opet nije znao ništa.

Naravno, saznati će tko je ona. Ima načina za to. Do sada je oklijevao, na neki čudni način. Kao da zapravo nije želio znati. Kao da bi bilo pogrešno da sazna njenu tajnu, a da mu je ona nije sama rekla. Nije to mogao objasniti.

Ali sada je to gotovo. Saznati će, još večeras. Dok je vadio mobitel i utipkavao Penelopin broj, osjetio je težinu na srcu. Nije znao zašto, ili to nije bio spreman shvatiti. Ali uskoro će saznati. Rizik je način kako je živio, činilo mu se i ona. Ne otvarati se nikome, oslanjati se samo na sebe. Riskirati vlastiti život,gotovo svakodnevno. Zidovi, neprobojni i čvrsti, sazdani od boli, bili su unutar njega i nje. Pomaknuti samo jednu ciglu,značilo je najveći rizik. Pustiti nekog unutra.

❤️❤️❤️❤️❤️❤️Za sve vas koji čitate,a posebno za moju larastronggirl.