NJEŽNA RATNICA

14.GNJEV

Za Anju i sve nježne ratnice 💞 💞 💞

Maxa je osjećaj nelagode pratio čitavo vrijeme dok je koračao popločanim hodnikom muzeja. Neobično mjesto za susret, ali čovjek s kojim se trebao naći bio je sve samo ne običan.

Ušao je u malu, slabo osvjetljenu galeriju i osjetio kako ga prožima jeza.
Kameni zidovi su, činilo mu se, približavali se jedan drugome i imao je osjećaj da će se ugušiti, iako je zrak bio ledeno hladan, zbog slika koje su se tu nalazile.

"Kasnite, detektive. Nisam poznat po strpljivosti." - grub glas je dolazio negdje iz kuta sobe koji je bio u gotovo potpunom mraku.

"Bilo je izvan mojih mogućnosti. I nije to jedino po čemu niste poznati." - Max je osjetio kako ga obuzima bijes. Osjećaj straha je nestao, a zamijenio ga je odlučnost i rekao bi, pravedni gnjev. Čovjek koji se pred njim skrivao u sjeni bio je čudovište. Mračnije duše, ako ju je uopće imao, od bilo kojeg mraka u ovoj prostoriji.

Bio je bijesan sam na sebe zbog vlastite bespomoćnosti. Želio ga je zgrabiti na licu mjesta, odvući u najprljaviju ćeliju i ostaviti da trune. Ali neće to učiniti. Nema smisla. Ne bi ni došao do ćelije, izvukli bi ga njegovi odvjetnici.

Max je to znao, jer je upravo to i uradio, dva puta. I oba puta ostao gnjevan, gledajući kako mu se gad smije u lice dok je u pratnji svojih ljudi napuštao zatvor. Pravda u ovom slučaju nije i nikad neće biti zadovoljena.

Pravda... Na tu riječ Maxu se nesvjesno formira osmijeh na licu. Mellie je trenutno bila u svom starom kvartu, u posjeti nekim prijateljima. Naravno da je nije pustio samu, Bill ju je pratio sa sigurne udaljenosti,samo što to ona nije znala. Bar se nadao da nije.

"Nešto je smiješno detektive? Znaš, trebao bi se češće smijati. Stoji ti" - podrugljiv glas se oglasi, a Max se neprimjetno strese na tu rečenicu, a onda osjeti kako mu se u vene vraća gnjev. Mellie mu je rekla to isto. Činilo mu se neprirodnim, čak nastranim, da ovaj gad koristi istu rečenicu kao djevojka u koju se.... Zaboga Max, saberi se. Odjednom je bio ljut na samog sebe. O čemu do vraga razmišlja u ovom trenutku?

"Smijem se s ljudima koji su mi simpatični. Vi... Ne spadate u tu kategoriju." - Maxov glas je bio hladan kao i zrak u prostoriji.

"Dosta čavrljanja. Prijeđimo na stvar. Došao si jer od mene želiš informacije? Pretpostavljam da ima veze s mladom damom s kojom se intenzivno družiš u zadnje vrijeme." - glas je promijenio boju i ton, ili se to Maxu samo učinilo?
Stisnuo je šake, osjećajući kako je spominjanje Mellie od strane njegova sugovornika učinilo da gnjev u njemu proključa do neviđenih razmjera.

" Opusti se detektive. Nema potrebe za naglim pokretima. Dobro znaš s kim imaš posla i da ne bi živ izašao odavde." - glas se snizio do šapta, a parket je zaškripao kad se na slabašnom svjetlu ukazala snažna muška silueta.

Stajali su tako, licem u lice,nekoliko trenutaka, bez riječi.

" Ima moje oči, tako mi kažu. "-prvi progovori Raphael Serano, gledajući u Maxa prodornim, sivim pogledom.

"Lažu. Boja je ista, ali Mellie ima toplinu u očima. Ljudskost.Tvoje su pune zla i smrti" - Max je bio uvjeren da mu riječi zvuče poput uboda nožem. Drsko se zagledao  u oči mafijaša ispred sebe, pitajući se još jednom kako je Bogu mogla pasti na pamet tako su luda, bolesna ideja. Kako je ovo čudovište, vođa najgore i najopasnije bande u zemlji, čiji se popis zločina i žrtava proteže u beskraj, mogao podariti život djevojci poput Mellie?

Na licu Raphaela Serana pojavi se ironičan smiješak. Čitao je njegove misli.
  

larastronggirl 💪💪💪💪