Lutka.

" nazovi me"

Lezimo u krevetu. Ja na njegovim grudima dok mi on prolazi rukom kroz kosu.
" znaš, i dalje si ljepša od svake plavuše"
" još uvijek se sjećaš toga?" upitam ga s osmijehom na licu
" Sjećaš li se zadnjih rijeci koje si mi rekla?" Upita me. Cudan osjećaj je prošao kroz moje tijelo. Sjećala sam se, o itekako..
" sjećam " progovorim pa spustim glavu
" ja ti nisam tad odgovorio na njih.." kaže na šta se moje tijelo naježi.
On to osjeti pod svojoj rukom te se nasmije.
" još uvijek se ježis, čak i na moje rijeci" kaže
" nikad nisam ni prestala" odgovorim. On se izvuče iz mog zagrljaja te se nađe iznad mene. Polako spusti usne na moje i spoji naša tijela.

Budi me vibracija mobitela odmah kraj moje glave. Umorno tražim mobitel rukom te ga uzimam.
" nazovi me" bila je poruka od Liama
Protrljam oci te se postavim u sjedeći položaj. Pogledam oko sebe Frana nema. Na jastuku je stajao papirić.
" otišao sam trčati, vraćam se brzo. F"
Od kad to Fran živi zdrav život? Pomislim te se nasmijem. Nakon sto obavim higijenu sjedam za stol sa salicom kafe te zovem Liama.
" jutro, šta je tako bitno?" Upitam
" kako si se vratila kući sinoć?"
" prespavala sam kod Frana"
" znaci opet ista priča, opet ti i on?" Upita iznervirano
" Liam, znao si od početka da ga volim"
" ne i nakon osam godina Rea! Šta je s nama?"
" s nama? Liam "mi" ne postojimo" kažem pomalo tise jer je ovo stvarno boljelo, ali protiv toga ne mogu. Od jednom začujem lupanje na vrata. Brzo otvaram vrata te ugledam Liama pred njima. Pođem progovoriti ali me on prekine prolazeći kraj mene u kuću
" zar nakon svega možeš onako nešto da kažeš?" Upita me
" Liam ja ne razumijem u čemu je tvoj jebeni problem sad?"
" u čemu je moj problem?! Ja sam bio proteklih osam godina svakog dana pored tebe, tješio te, nasmijavao te. Šta je s tim Rea?!" Derao se na mene, dok sam mu već mogla vidjeti žile na vratu
" Liam.."
" dok se on nije vratio i dok smo spavali zajedno tad sam ti bio dobar ha?! Šta on to ima a ja nemam? Šta?!" Derao se, u trenutku kad sam mu krenula odgovoriti začula sam glas iza sebe
" molim?!" Začula sam Franov glas iza sebe a kroz mene je prošla jeza. Okrećem se te brzim korakom odlazim do njega.
" Fran, nije onako kao sto misliš. Ja.." nisam dovršila rečenicu prekinuo me je
" nego kako Rea?!" Proderao se na mene a onda pogledao u  Liama.
" a ti.." govorio je dok mu je prilazio.
" tebi koji si mi kao brat, koji si me posjećivao skoro svaki dan. Pričao mi kako me još voli i misli na mene?! Ti si je odvukao u krevet?! Ti! Ti si se usudio uzeti ono sto je moje?! I još me lagati u oci?!" Derao se na njega a onda ga u trenutku već udario po sred lica na šta je Liam odmah pao na pod.
" Fran smiri se objasnit ćemo ti.." pokušavao je Liam pričati s njim dok je držao ruku na nosu koji je već krvario.
" nemate vi meni ništa za objasniti" rekao je pa me pogledao s gađenjem, te napustio kuću zalupivsi vratima.
" jesi dobro?" Upitala sam hladno
" kao da te briga?"
" imaš pravo i nije! Izlazi van!" Istjeram ga iz kuće te otrčim u sobu i bacim se na krevet.
Začujem lupanje ulaznih vrata te odmah potrcim u boravak. Ugledam Frana kako skida jaknu i baca je na pod te nastavlja dalje do kuhinje.
" Fran" pozovem ga ali me on ni ne pogleda
" Fran, ne budi djetinjast pogledaj me" ali opet ništa
" Fran k vragu šta si toliko tvrdoglav" zderem se na njega ovaj put te me on pogleda. Na kuhinje ostavi času koju je malo prije uzeo te mi se približi. Stisne me uz najbliži zid te me pogleda.
" ovo" poljubi me grubo po vratu
" i ovo" govorio je dok mi je ljubio vrat i dalje
" pa tek onda ovo" stavio je ruke ispod moje majice te me još jače stisnuo i poljubio u vrat
" sve ovo je radio on, a ti? Ti si uzivala" kaže te me pusti s nekakvom facom gađenja na njegovom licu.
" ne želim te gledati pokupi se i idi" kaže a ja se skamenim.
Po prvi put od kad ga znam me tjera da idem od njega a ja ne želim. Ne želim ga vise izgubiti ili biti bez njega. Okreće mi leđa te odlazi do stola dok pali cigaru.
" ne idem ja nigdje!" Kažem te položim obje ruke na stol ispred njega.
" da li si ti svjestan da te nije bilo osam godina? Da sam svaki dan mislila o tebi i čekala da se vratiš? I ja sam tražila utjehu u nekom! Morala sam! Šta misliš kako je meni bilo? Nije bilo tebe, pa je ubrzo i moja majka otišla ali zauvijek. Šta misliš kako mi je bilo? Jedini ko je bio tu bio je Liam. I to sto se između nas desilo nekoliko puta ne znaci mi ništa! Apsolutno ništa! Čak i nakon svega Fran, nakon osam godina ja volim tebe! Zašto ne shvaćaš to?" ponestajalo mi je zraka koliko brzo sam pričala i derala se. Nadala sam se da će progovoriti da će ista reci na ovo, ikakva reakcija od njega bila bi dovoljna.
Samo me je pogledao
" tamo su ti vrata" odgovorio je bez imalo emocija i prošao kraj mene na kat. Oci su se napunile suzama te sam samo uzela jaknu i izletjela van.