" draga ti si vec kod kuce"

624 15 0
                                    

Rea pov
" ustaj!" probudi me kad se prodere na mene. Od straha odmah ustajem u sjedeci položaj. Gledam u njega dok on u kofer stavlja sve iz ormara, vidno isfrustriran.
Gledam u njega upitnim pogledom
" vodiš me kući?" Upitam nesigurno u nekoj nadi. On me pogleda te se nasmije.
" draga ti si već kod kuće" kaže te samo nastavi s pakovanjem.
" ja neću nikud s tobom!"  proderem se na njega te prekrstim ruke na grudima.
Dođe do mene te me uhvati za kosu. Uvijem mu se oko ruke od bola.
" slušaj mala nemam ja vremena za tvoje igrice, kreći ako želiš preživjeti" kaže te me pusti na šta ja obrišem suze i krenem za njim. Na izlazu iz kuće mi doda neku crnu kapu koju bi trebala staviti. Stavim je jer očigledno nemam ništa od toga da mu se protivim. Krene izaći a ja zastanem na vratima. Vani je kiša lila a ja nisam imala ništa za obuti.
" zašto stojiš tu kao drvena Marija?" Upita me dok mi prilazi
" ehm, nemam ništa za obuti.." pogledam ga u strahu te izustim. Dođe do mene te me uzme u naručje i krene prema autu. Kiša je toliko padala meni na lice da sam skupila lice uz njegove grudi na sto sam osjetila kako je opustio grudi. Mnogo je lijepo mirisao ovaj kreten. Nakon sto me ubacio na suvozačevo mijesto sjeo je te smo se krenuli voziti. Tišina je prevladavala među nama dok je ispred nas bila samo cesta.
" pričaj o sebi" reko je od jednom sa čudno smirenim glasom.
" ne zelim" odgovorila sam drsko dok sam gledala kroz prozor. Od jednom osjetim bol na svojoj nozi te osjetim da mi je on stisnuo nogu svojom rukom. Zagrizem zube da ne ispustim jauk a on to primjeti te se zlobno nasmije.
" uredu vidim da si naumila biti drska. Kad tad nećeš imati izbora i morat ćeš progovoriti" kaže te mi stisne nogu još jače a onda ruku prebaci na volan.
Nakon nekoliko sati stižemo u planine gdje je zrak bio mnogo hladniji. Tu se nalazila samo jedna kuca. Ispred kuće su stajala četiri muškarca. Svaki od njih je za pasom imao pištolj. Bas kao i Fran cijelo vrijeme. Plašilo me ovo malo.
Iz mog razmišljanja prekinuo me on kad me podignuo iz auta te unijeo u tu kuću. Čim smo ušli zaključao je kuću te ključ stavio u dzep. Sjedila sam na krevetu i u tišini ga posmatrala dok je on bacao stvari po sobi te izvadio veliki kofer pun oruzija i bijelog praha? O Boze. Kokain. Sad mi je jasno sve. Šta rade. Ali zašto želi mene?
Primijetio je kako buljim te mi se približio.
" o ovome sto vidiš šutiš i ne budeš povrijeđena jasno?" Rekao je a ja sam samo kimnula glavom. Ubrzo je završio s tim šta je već radio te sjeo i zapalio cigaretu. Odmakla sam se od njega, jer mi je vidno smetao dim. Prvo se nasmiješio te došao do mene. Tada me uhvatio jednom rukom za obraze te uvukao dim a onda ga puhnuo u mene. Zakasljala sam se jer mrzim taj miris.

Nakon nekog ležanja na krevetu okrenem se na stranu i vidim njega kako spava. Krenem lagano prema njemu..

Fran pov
Iz sna me budi to sto osjećam da mi neko otkopčava džep od trenerke. Otvaram oci te ugledam Reu koja je pokušala uzeti ključ kuće koji sam spremio u džep. Brzo je hvatam za ruke te se izvijem iznad nje.
" ljepotice tražiš nešto?"
" izlaz odavde!" kaže drsko te okrene glavu. Toliko je drska, toliko brzopleta. Ne boji me se, sto mi smeta ali me toliko privlači. Približim se lagano njenom vratu na šta osjetim da se naježi te se pokuša izmigoljiti ispod mene. Stisnem joj jače ruke na šta ona zajauce a meni to prija. Počnem je grubo ljubiti po vratu ostavljajući tragove za sobom. Spuštam se ispod vrata te mi se njen miris upija u nosnice. Dignem glavu da je pogledam. Gleda me kao sa nekim strahom u ocima ma da znam da me se ne plaši.
" lutkice, mogao bih da ti budem prvi" prošapćem joj na uho te se odmaknem kako bi ugledao njeno lice. Jedino sto sam mogao vidjeti su bile suze na njenom licu i jedno nečujno "nemoj, molim te" na usnama. Šta se dešava? Kao da mi sam vrag nije dao da nastavim. Smaknuo sam se brzo sa nje te sam izasao iz sobe. Stao sam ispred. Šta se dešava sa mnom? Šta me to spriječava? Nikad nisam bio ovakav. Kvragu! Ulazim u sobu iznerviran i iznevjeren sam u sebe. Pogledam po sobi no ne vidim ju nigdje, no vrata kupatila su bila otvorena. Priđem bliže te vidim nju kako povraća dušu unutra. Priđem joj te joj uhvatim kosu kako ne bi padala na lice.
" imao si priliku da tu kosu držiš u drugačijoj poziciji" javlja se moja podsvijest opet na sto ja samo ignoriram.
Kad je prestala povraćati, ispustim joj kosu te pokvasim peskir s kojim joj obrišem lice.
" jesi dobro?" upitam je bas patetički
" šta tebe briga" progovori nekako slabo te prođe pored mene. Stao sam na vrata i posmatrao je. Za ovo bi je sad mogao natući. Legla je u krevet i pokrila se plahtom do vrata. Mogao sam čak i ispod plahte vidjeti koliko se tresla. Izignorirao sam to te krenuo izaći iz sobe.
" mnogo mi je hladno, pomozi mi" od jednom se oglasila dok joj je glas drhtao od hladnoće. Prišao sam joj te krenuo staviti ruku na čelo kako bi provjerio da li ima temperaturu ali se ona brzo trznula i odmaknula. Pogledao sam je skupljenim obrvama te mi je dopustila da joj stavim ruku na čelo nakon čega se odmah stresla.
" mislim da imaš groznicu" rekao sam te izvukao deku iz ormara te je samo bacio preko nje. Ona se ušuškala u deku te zatvorila oci.

Lutka. Onde histórias criam vida. Descubra agora