All of the Stars

Chapter 5

Ovo je vjerovatno bilo prvo jutro da me Simon nije probudio za skolu.
Bila sam tako uzbuđena radi markiranja s Maxom da sam se probudila dosta ranije.
Otusirala sam i obukla odjecu koja mi najbolje stoji i najvise istice moju figuru cak sam se i nasminkala i stavila parfema.
Uzela sam torbu i izisla iz kuce.
Uputila sam se prema mostu gdje sam se trebala naci s Maxom.
Bila sam toliko nervozna tisuću i jedna emocija je prolazila kroz mene a misli su samo dolazile i odlazile kao i moguci scenariji koje sam smisljala u glavi.
Mogla bih se  kladiti da mi je se na licu vidjela sreca.
Ovo jutro je stvarno bilo ljepse nego bilo koje drugo,zrak je bio svjeziji ptice su ljepse pjevale,boje na nebu u tonovima kao nikada do sad ,kao da sam svoju srecu prenosila na cjeli svjet.
Brzo sam stigla do mosta no Maxa jos nije bilo.Sjela sam i cekala.
I cekala.
I cekala.
Bilo je vec vrijeme prvog sata a on se nije pojavio,malo sam se unervozila i nazvala ga.
Nije bilo odgovora.
Isuse...
Sta ako ne dođe,ako je ovo bila samo neka glupa igrica koju igra sa mnom.
Kao teski pesimist naravno da sam pomislila sve najgore i bila na rubu plača.Šta da radim..Cara!Da!Bože!
Izvadila sam ponovno mobitel iz dzepa i pozvala svoju najbolju prijateljicu.
"Hej Cara,gdje si?Gdje je Max?Je li u skoli?"

"heeeeejjj,da Max je u skoli bio je sa mnom sad na racunovodstvu,jeste otkazali markiranje?nisi dosla po mene prije sko..."

"Cara prestani da pricas molim te i dođi po mene  nalazim se kod starog mosta...ne mogu nnn"

"Ne mrdaj se stizem."i poklopila je

Opet sam sjela na pod i provlacila prste kroz kosu.Kako sam mogla biti tako naivna i glupa.Osjecala sam se tako ponizeno i ljuto,da je sad stajai ispred mene prebila bi ga i tako mu unakazila facu da ga ni vlastita majka ne bi prepoznala.

"Cara i neki lik koji je vozio staro auto su dosli po mene.
Skoro cjelim putem do skole nitko nista nije pricao.

Kad smo stigli Cara me je uzela za ruku dok smo ulazili u skolu.Prosli smo glavni hodnik i uputili se na prve stepenice lijevo,zatim pravo prema nasoj ucionici.
Pogled mi je pao na klupe koje su bile tu u hodniku.
Grupa ucenika ,Maxovi prijatelji i prijateljice i naravno Max koji zagrljen sjedi pored Madison.
Ne,ovo nisu istine.Pa oni su prekinuli
zar je sve od jucer bila laz?
Ustao je s klupe i brzim korakom pomalo trceci dosao do mene s velikim kezom na licu.

"Jesi me dugo cekala?Izvini al znas kako je tesko nama zauzetim nac vremena za jos nekoga jelda?" i lagano je ssavio prste u sako i udafio me po ramenu

"Vidim da tebi ne bi smetalo,ali Harry-u vjerovatno bi.Zna li on šta mu radiš iza leđa?"- govorio je to kroz smjeh i puno umisljenosti ako itko moze zamisliti takav glas onda vjerovatno znate to pojizenje i taj osjecaj dok netko prica vama tim tonom.

"Mislim Margo mozemo se mi dogovoriti da mi oprostis zar ne?Svrati do mene veceras?U moju sobu a?Sta kazes?"

Obrazi su mi gorili ,a oci su mi bile pune suza i samo sam stajala tu nesposobna da išta odgovorim kao paralizirana od tih rijeci.
Nisam ih zasluzila.Definitivno nisam.
Okrenula sam se i otrcala u učionicu a Max je  od Care je dobio lijep šamar i jezikovu juhu.

Cjeli dan sam provela jadikujuci se Cari o tome kako sam ispala naivna glupaca i da ovo necu prezivjeti.
I plus jos me je i Harry mrzio.

Kad sam stigla kući roditekji su saznali za moj prvi nepravdani sat i prethodne incidente.Slusala sam o tome kako sam ih razocarala i da sam se skroz promjenula da me vise ne poznaju,i o tome kako su mi zabranjeni izlasci i telefoniranje...
A sve sto sam htjela je nestati,ili neku caroliju da izbrise danasnji dan.

...

ležeći u krevetu razmisljajuci o događajima prethodnih dana odlucila sam se potruditi da s Harry-em imam bar dobar.pdijateljski odnos.On je stvarno dobra osoba ,jednostavno kad ga upoznas ne mozes da ga mrzis.
Poslala sam mu poruku

'Hej,ovde najgora osoba na svijetu..Sjecas me se? ..samo sam htjela jos jednom reci oprosti ne ocekujem nista od tebe ,nisam zasluzila,samo zelim da znas da mi je iskreno zao i da bi voljela da budemo ponovno prijatelji..Margo'

No odgovor nisam dobila...