10. Deo

415 24 4
                                    

10. Deo
~Dan kasnije~
Jutros sam se nekim cudom probudila pre alarma i ustala dosta odmornija nego obicno. Sada sam skoro stigla ispred ulaza u skolu, imam jos samo par metara. Uh, prvi cas mi je biologija i nastavnica treba da me pita. Valjda cu da dobijem neku dobru ocenu. A kad se vratim iz skole moram da pitam roditelje da me puste veceras da Sarah i Ashley na ’mini party’ kod deckiju iz One Direction-a. A takodje trebam i da im kazem da imaju roditeljski u ponedeljak. Valjda necu da zaboravim. Kada sam se nasla u ucionicu krenula sam prema svom mestu. Cudno, ove dve jos nisu dosle, a obicno one dolaze uvek pre mene. Hah, konacno jednom i ja da dodjem prva. I kod nas u skolu isto ima tri ’grupe’ devojaka i momaka u svakom odeljenju. U jednoj su streberi, drugoj malo popularniji od strebera i treca je ona u kojoj se nalaze ’popularni’. Ja i moje drugarice spadamo u toj trecoj grupi. Ali se malo razlikujemo od ostalih iz nje. Ne ogovaramo svakog ko prodje i ne ismejavamo druge. Znam da u svakoj skoli ima neka koja se potpuno izdvaja od svih, kao da je ’kraljica’, ali kod nas je nema. Taman sam krenula da izvadim knjige za prvi cas, ali me je prekinuo poznati glas. To je bio Edward. Mahnuo mi je.
„Ejj, cao!“-pozdravio me je.
„Ee, cao! Stigao si?“
„Pa kao sto vidis jesam..xd Nego, drugarice ti jos nisu dosle?“
„Ne, nisu jos. Izgleda da malo kasne.“-nasmejala sam mu se. On je seo na svoje mesto iza mene i jos malo smo caskali dok se moje dugoocekivane prijateljice nisu pojavile. Kada su sele okrenula sam se prema njima.
„Hej, pa gde ste vas dve? Kasnite.“
„Ma znamo, ali smo morale da odemo cak u Oxford Street po omiljeno pecivo. Donele smo i tebi.“-rekle su.  Hah, moram da priznam da nisu normalne, samo zbog toga su otisle tamo, a to je udaljeno 5-6 ulica odavde. ’Pa za razliku od tebe, one su sasvim normalne.’ Ihh, zar bas uvek moras da se javis kad si najnepotrebniji. ’Da moram. E pa ti si rekla da sam ja nekad i potreban, nisam verovao da cu to cuti nekada od tebe.’ Zar bas svaku moju rec moras da okrenes protiv mene? Ne nisam rekla da si potreban. ’O da, jesi!’ Ne nisam. ’Samo se ti tesi, da nisi to rekla’ Nja-nja..
„Zar ste stvarno isle do tamo? I da, hvala vam!“
„Naravno da jesmo, hah, ma nema na cemu.“-rekla mi je Ashely.
„I jel’ smo se dogovorile za veceras? Idemo, tako??“-upitala nas je pomalo uspanicemo Sarah, bojeci se da cu dati negativan odgovor. Ali necu, ici cu tamo sa njima.
„Naravno da idemo, ne brini.“
„Aaa, pa ne mogu da verujem, opet cemo da se druzimo sa njima.“-Ashley je rekla.
„Hocemo, ali molim vas, ponasajte se tamo pristojno, a ne kao prosli put da im se derete, ni oni to ne vole.“-rekla sam im u nadi da ceme zaista poslusati u vezi toga. „Iskacite se i izvristite pre nego sto odemo kod njih, moze?“-nastavila sam svoje kako bi glasic rekao ’pametovanje’. ’O, pa jel’ je neko to spomenuo mene’ javio se moj unutrasnji glas. Pa spavas li ti nekad? U svako te doba ima, i u sve moras da se mesas. ’Pa naravno da moram.’ To sam i sama ukapirala. ’Pa onda ovaj dan moramo da zabelezimo kao svetski dan. Ti si uspela nesto da shvatis.’ Nastavi je da mi se podsmeva. Ha-ha-ha, jako smesno.
„Ok, u pravu si za to.“-slozile su se, i taman je u tom trenutku usla nastavnica biologije. Svi smo je pozdravili, a ona je sela da upise cas. Posle pet minuta, krenula je da proziva za odgovaranje, a ja sam kao za baksuz bila prva prozvana.
„Hajde Emily, ustani prvo ti da odgovaras...“
...... ...... .....
Taman sam sada na putu do kuce. Na odgovaranju sam, hvala Bogu, dobila 5, inace bi se mama mozda malo i drala, jer nikako nisam ucila za to. Veceras sam se dogovorila sa Ashley i Sarah da se dodju veceras oko 6h kod mene, da se spremimo i odvesce nas jedan vozac mog tate kod njih u kuci. Usla sam u kucu i krenula prema dnevnom boravku, gde su mama i tata sedeli na kaucu i gledali neku seriju ili sta vec. Pozdravili smo se. Otisla sam do kuhinje i spremila sebi topli nes sa mlekom, a roditeljima po jednu kafu, kad je sve bilo gotovo odnela sam im u sobu i zajedno smo pili.
„Mama, dobila sam 5 iz biologije.“
„Bravo duso, samo mi nije jasno kako su ti tako dobre ocene, a kuci skoro nikako ne ucis.“
„Pa zato sto ja pamtim na casu. Da ne zaboravim da vam kazem, u ponedeljak neko treba da ode na roditeljski sastanak.“-obavestila sam ih jos sad, da ne bih kasnije slucajno zaboravila ’Ili namerni zaboravila.’ Kako mogu namerno da zaboravim? Ti si ocigledno poludeo. ’Pa verovatno zbog tebe.’ Kako me nervira.
„Ok, verovatno cu ja da idem.“-rekla je mama.
„Um..pa ovaj..Veceras su Sarah, Ashley i mene pozvali drugovi kod njih u kucu, pa mogu li da idem?“
„A koji su ti drugovi? Mislim, znamo li ih?“-pitao je tata.
„Uzivo ih sigurno ne znas, ali si cuo za njih. Pozvali su nas momci iz One Direction-a.“-rekla sam mu.
„Pa odakle ti njih znas?“-pitala je mama zacudjeno. ’Opet ti i to tvoje zacudjeno! Nadji sebi recnik i od tuda biraj reci koje ces da kazes.’ Opet je poceo tu da mi pametuje.
„Jedan dan kada sam setala parkom, slucajno sam naletela na jednog clana benda, Harry-a i tamo smo se upoznali. A ceo bend sam upoznala onda kada sam isla sa drugaricama na njihov koncert i posle njega smo se druzili malo sa njima u backstage-u.“-objasnila sam joj.
„Jao da, secam se. Rekla si mi preko telefona kada smo bili u Ameriku da ces ici na njihov koncert.“
„Da, tako je.“
„I jel’ su jos lepsi uzivo?“-pitala je i pogledala me vragolasto.
„Mama!“
„Pa sta je? Samo pitam, jer su meni preslatki na slikama.“-rekla je mama smesuci se.
„Danielle.“-oglasio se tata i pogledao meni se cini nekim ljubomornim pogledom. Hahah. Nisam znala da on ume da bude ljubomoran, a pogotovo ne na neke momke koji su slicno godiste kao ja, dobro, malo stariji od mene. Mama je sela kod njega u krilo.
„Hahah. Ej pa sta ti je? Ljubomoran si?“-upitala je smesuci se. Ja sam samo stajala sa strane i gledala tu mini-predstavu.
„Nije mi nista. Nisam, sto bih bio ljubomoran.“-opravdavao se.
„Pa tako si mi delovao. Ali ne brini za mene oni nisu lepsi od tebe.“-rekla je i poljubili su se. Ja to nisam mogla da gledam, pa sam otisla u svoju sobu. Ne znam zasto, ali nekako me je sramota da budem tu dok se moji roditelji ljube i sl. Znam da sam cudna, ali sta da radim. Ukljucila sam laptop i usla na twiter da vidim da li ima nesto novo. I nema nista zanimljivo, samo par poruka i to je to. Kada mi se istrosila baterija na njemu, stavila sam ga na punjenje i otvorila svoj ormar, da vidim sta bih mogla veceras da obucem. Posle pola sata razmisljanja, odlucila sam se za uske plave farmerke, roze bluzicu, roze prolecnu jaknu i roze starke. Heheh..znam da sam velika, ali idalje obozavam roze boju.
..... ..... ....
Evo sada je 6h i taman su dosle moje dve kozice i mozemo da se bacimo na sredjivanje, mislim ne bukvalno sredjivanje, ipak cemo biti u kuci. Ja sam obukla onu kombinaciju od malo pre sto sam izdvojila i kosu sam ukovrdzala figarom i stavila malo maskare, neku svetlu senku i roze sjajilo sa ukusom jagode, inace moje omiljeno. Ashley je imala na sebi bez pantalone, neku bluzicu, crnu koznu jaknu i crne starke, a Sarah plave farmerke, plavu bluzicu, njenu roze jaknu koju obozava i teget starke. Izasle smo iz moje sobe i krenule prema izlazu iz kuce.
„Idem samo da se javim roditeljima.“-rekla sam Sarah i Ashley.
„Ok.“-odgovorile su.
„Mama! Idemo mi.“
„Cekaj da vas vidim prvo.“-rekla je dok je dolazila prema nama. „Emily duso, zar opet roze?“-nastavila je.
„Pa opet mama. Sta da radim kad obozavam tu boju i pola stvari iz ormara su mi te boje.“-rekla sam.
„Hah, znam. Nego, moram vam reci da ste se lepo sredile.“-rekla nam je i pozdravila nas.
„Devojke, auto vas ceka ispred kuce, vidimo se!“-doviknuo je tata iz dnevne sobe.
„Ok, caoo!“ Izasle smo iz kuce i sele u auto. Izdiktirala sam vozacu adresu i poslala poruku Harry-u da smo krenule ka njihovoj kuci. Posle nekih 20 minuta zaustavili smo se ispred jedne ogromne vile. Tu je moglo da zivi minimum 50 ljudi. Hah. Vozac nam je na izlazu rekao da ga samo pozovemo kada bismo da krenemo kuci i da ce on odmah doci po nas. Stale smo ispred ulaznih vrata vile i pozvonile.

Gotov  10. deo.
Nadam se da vam se dopada.
Ako imate neke kritike slobodno napisite i pokusacu da ih ispravim.
Love ya! <3

-Mrs_Styles*

Never Say Never -h.s-Where stories live. Discover now