Samo me zagrli

Untitled Part 2

Bude me glasovi iz sobe do moje. Nina i Marko se raspravljaju oko nečega opet.Marko je njen dečko sa kojim je u vezi nešto malo manje od pola godine al u zadnje vrijeme im ne ide baš.Čuje se lupanje vrata,znači opet su u svadji. Ustajem iz kreveta a glava me užasno boli,ne sjećam se baš svega od sinoć.Znam da smo izašle u novi klub,igramo ,smijemo se,Aleksej me gleda ... Aleksej !!! I onda se sjetim vratio se, pobjegla sam iz kluba,Nina me vuče niz ulicu i gura u auto. Kada smo  došle u stan sjećam se da sam uzela neku flašu iz Ninine kolekcije pića i da sam ušla u svoju sobu a onda mrak.

Aleksej je opet tu zvoni u mojoj glavi kao alarm. Prije godinu dana je otišao,nestao! Ali se pobrinuo da ga zapamtim,njega,njegovu nazovi ljubav i najvažnije njegovu izdaju. Još uvjek boli kao i prvi dan kada sam umjesto njega na vratima našla veliku kovertu ispred vrata.

I dok sam je nosila u sobu i okretala da vidim od koga je iz nje su počele da ispadaju slike,mnogo slika. Na svakoj je on ali sa nekom devojkom.Slike iz klubova,iz restorana,iz kreveta. I na svakoj slici je zaokružen datum,vreme kada smo bili u vezi. Gledala sam ih kao ukopana.Nisam znala šta mi se desilo.Dok sam klizila niz zid a suze niz moje obraze znala sam da je sve bila laž.Lažni poljubci,zagrljaji,lažne nježnosti i lažna obećanja. Ležala sam tako ko zna koliko dugo dok Nina nije došla sa posla.Neznam kako se završio taj dan ni nekoliko sledećih.Kao u snu se sjećam da me Nina budi da jedem,pričala je da neko nije vrijedan,da moram da se mrdnem. Znam da kada sam se probudila samo jedna misao je bila u glavi zaboraviti Alekseja Pavlovića.

Bilo je teško pregurati dane.Tad je trebalo da počnem raditi u kafiću zajedno sa Ninom,mislila sam odustati i samo se zatvoriti u sobu ali ona me ubijedila da ce mi to pomoci da skrenem misli i bila je u pravu.Bilo je teško glumiti ljubaznost i smješkati se gostima koji su dolazili u kafić.Noći su bile lakše tada bi se sve kočnice otpustale,zavučem se u krevet i pustim suze da teku.Sada kad je opet tu moram se još jače boriti sa sobom kako da izguram dan a po noći kako mi bude. Ustajem iz kreveta i krećem ka kupatilu ali čim izadjem iz sobe vidim zamišljenu Ninu.

"Ponovo ste se svadjali?"

"Ma ko ga šiša kad je glup."

"Šta je sad bilo?"

"Ništa novo,pravi od muve magarca kao i obično.Izašle su slike od sinoć na stranici kluba a medju njima slika nas dvije kako igramo.Ne svidja mu se dužina moje haljine,ma ko ga jebe kad nije htjeo da ide sa nama.Nego šta ćeš ti?"

"Šta,Šta ću?Neću ništa!"

"Saro meni ne moraš glumiti bila sam tobom svaki dan ovih godinu dana kako nije bio tu znam kako su ti prolazili dani a i noći."

"Ne stvarno,neću ništa ja ne znam ko je osoba od sinoć."

"Dobro ako ti tako kažes ali po načinu na koji te gledao sinoć on tebe zna i to vrlo dobro."

"Kao što si ti malorije rekla ko ga jebe."

Nasmijala mi se i okrenula se frižideru da nam spremi doručak.

"Ostavi to idemo napolje na doručak,hoceš?"

Pogledala me preko ruke koja je još bila na vratima frižidera.

"Sjećam se da sam ja nekada tebe izvlačila iz kuće,ne smeta mi samo mi je čudno."

"Počni da se navikavaš na novu mene."