Samo me zagrli

Untitled Part 7

 Budim se polako pa prvo što vidim je moja ruka u zavojima ali nešto drugo bijelo mi odvlači pažnju. Liči mi na patiku,samo nije jasno otkud tu,ne sjećam se da imam ovakve patike a i nekako su velike.Trepnem nekoliko puta opet vidim tu istu patiku samo sad vidim da je naslonjena na koljeno.Zažmirim pa kontam da sinoć nisam uzela previše lijekova za bolove.

"Vjerovatno da sam prolupala!"

"Nisi!"

"Vidiš i odgovore dobijaš,e moja Saro mislim da je vrijeme da posjetiš psihijatra."

A onda čujem smijeh,znam taj smijeh,osmjehem se i ja.

"Tako sam voljela taj smijeh!"

Osjetim trnce kako se penju uz moju ruku sve do uha a onda čujem jasno i glasno.

"Saro otvori oči!"

Skočim sa kreveta,sapletem se o posteljinu pa padnem na pod,dočekam se na ruke ali nogom povučem kabal od lampe pa se i ona razbije.Nemogu da vjerujem svojim očima,on je u mojoj sobi.Naslonio je ruke na moj krevet i gleda me odozgo i djeluje mi da mu je ovo sve smiješno.

"Šta radiš ti ovde?Kako si ušao?"

Pokušavam da ustanem,da se ispletem iz posteljine koja mi se omotala oko nogu.Odgurnem se rukama al mi bol prostruji šakom i crvena mrlja vidi se na zavoju.

" E jbg!"

"Daj da ti pogledam to."

"Nećeš ti ništa da pogledaš nego ćeš mi reći kako si ušao ovamo?"

"Na vrata!"

"Ma nemoj,ja mislila doletio si kao ptica! Ne pravi se lud!"

"Recimo da znam koji ključ ide u koju bravu!"

Ova rečenica zvuči toliko dvosmisleno i on to zna.

"Aleksej molim te idi!"

"Saro jednom sam otišao i više ne idem.A sad sjedni da ti promjenim zavoj pa cu ti objasniti sve."

"Ti mora da si prolupao ako misliš da ću ja da slušam bilo šta što bi ti imao da kažeš."

Krećem prema njemu sa namjerom da ga istjeram iz sobe "Ajde izlazi,imao si ti vrijeme kad je trebalo da pričaš,sada je kasno i prekasno" pokušavam da ga pomjerim ali kao da guram u stjenu,on se ne mrda.

"Izlazi Aleksej jer ako ne izadješ sam doće neko da te izbaci!"

A onda kako da je neko pritisnuo prekidač,odjednom sam pritisnuta na zid sa rukama iznad glave.Da ne osjetim njegove ruke na mojim rekla bi da me svojim ludačkim pogledom drži prikovanu za zid.Dok mi se polako privlači pomislim da će me poljubiti ali zaustavi se na milimetar od usana i skoro da mogu da ih osetim.Ali onda polako krene da se pomjera preko obraza do uha,čujem kako naglo uvlači vazuh a onda polako sa malim izdisajima izgovori "Saro možeš da zoveš koga hoćeš,ali ti ne bih to preporučio osim ako ne želiš haos u zgradi.Mislim da sam ih dovoljno pustao da ti se priliže ali to sada staje,onaj zagrljaj od sinoć neka bude poslednji."