Samo me zagrli

Untitled Part 6

Dok ga gledam ovako naslonjenog na auto sjetim se dana dok smo se još upoznavali a i kad smo bili u vezi ovako me čekao da se vidimo. Stalno je dolazio po mene,držao me stalno za ruku,čak i dok je vozio.Kad god smo bili zajedno uvjek bi me dodirivao na neki način,igrao se sa mojom kosom,mojim prstima,mazio me po ledjima.Bio je tako nježan i brižan prema meni,držao me kao malo vode na dlanu.Nekad mi ne ide u glavu kako je neko takav mogao tako da me ostavi i ode.I sad dok ga gledam kako me posmatra pomislim da je to onaj dečko koji je znao da zaustavi auto,nasloni glavu na naslon i samo me gleda bez obzira gdje smo.Bili smo tako izgubljeni jedno u drugom da nisamo znali gdje počinjem ja a gdje završava on.Mislila sam da ćemo biti zauvjek zajedno. Ali sudbina je za nas imala drugačije planove.Nismo potrajali!

"Nećeš mu ništa reći?" Nina još gleda dole u njega a ja gledam sad u nju i ne vjerujem šta me pita.
"A šta da mu kažem,ha Nina? Ajde dodji gore ko nekad,čekaću te kao i uvjek ispred vrata jer ne mogu dočekati da te zagrlim.Pusti ću te u sobu i do zore grliti i ljubiti,gleda ću u tebe i kad zaspeš.Gleda ću u tvoje lice jer ne mogu dovoljno da te se nagledam,posmatraću dugo kako ti se grudi dižu i spuštaju a onda ću ti prići toliko blizu tako da nam se nosevi dodiruju i čekati da se probudiš da me pogledaš tim tvojim očima pa da mi cijeli svijet stane i da ostanemo samo mi."   Kao i uvjek kad se iznerviram vičem i već vidim da se Nina okreće oko sebe. Ali to me nije zaustavilo,vičem i dalje.
"Ili možda treba da mu kažem šta mi je napravio kad je otišao.Da je sve u meni umrlo,da sam postala ljuštura,da sam dane provele u krevetu da si me ti tjerala da jedem da se okupam.Da sam posle mjesec dana ležanja,trčala svako jutro kilometre i kilometre samo da iscrpim svoje tjelo do te mjere da ostatak dana opet preležim u krevetu.Da iako sam pristala raditi u kafiću sa tobom,molila Željka da me ostavi u šanku samo da ne izlazim previše medju ljude.Jel to treba da mu kažem?"
Glasna škripa guma prekida moju galamu pa pogledam dole na ulicu ali ga ne vidim više samo farove koje velikom brzinom jure niz ulicu.
"Mislim da te čuo i on i pola zgrade,al nisam mislila ništa od toga da mu kažeš.Mislila sam na to da ga nekako otjeraš da se skloni i smanji muziku al eto uspjela si i ovako.Jedino što sad skoro cijela zgrada će da nas mrzi jer smo ih probudili."
 Kaže mrtva ladna i baš tad kao naručen komšija sa sprata iznad krene da viče na nas da se stišamo.
Ne bude mi mrsko pa se nagnem preko ograde pa krenem još jače da vičem "Komšija da se nosiš u tri lepe jesi čuo,ti kad slušaš one svoje cajke niko ti ništa ne govori." Osjećam da me Nina vuče za ruku da se sklonim sa ograde ali ja nastavljam da vrištim i dalje. Prestanem tek kad primjetim da je zatvorila balkonska vrata i da stoji ispred njih sa prekrštenim rukama.
"Jesi završila?"
"Nisam.Jesam.Neznam,jebiga!"
Sjednem na kauč,pa uvučem ruke u kosu i onda vrisnem jer me zaboli ruka. Nina mi prilazi pa uzima moju ruku da mi skine zavoj,dodam joj kesu sa stvarima što je Željko kupio pa naslonim glavu na naslon i zažmurim. Vratim film u nazad i onda ga vidim kako sjedi u kafiću na njemu je crna košulja,rukavi su zavrnuti a na ruci njegov crni sat,sjećam se da ga je rijeko kad skidao. Ruke je naslonio na sto i čini se stvarno da se proširio u ramenima kao što je Nina rekla.Otvorim oči i vidim da je Nina završila sa zavojima.
" Bila si u pravu znaš,malo je nabujao u ramenima."
 Pokušavam da odglumim nju kako mi je jutros ona pokušala objasnit.Pogledam je a onda obadvije počnemo da se smijemo kao lude!