Samo me zagrli

Untitled Part 5

Bol u grudima se pojavi čim zatvorim vrata a onda dodam još soli na ranu kad se okrenem da ga pogledam.Još uvjek stoji za šankom ali ovaj put okrenut prema meni,gleda me.Naši pogledi pričaju sami od sebe.
"Dozvoli mi da ti objasnim sta se desilo!"
I dok mi suze naviru na oči,odmahujem glavom.
"Bojim se da je previše kasno."
Spustim glavu pa krenem prema Željku koji stoji malo dalje i čeka.Idemo prema njegovom autu bez ijedne riječi,prokleta bol je i dalje tu ne napušta me iako sam mislila da se udaljila od mene sada se vratila još jača.Nemogu da izbacim iz glave njegov pogled,njegove oči djeluju tužne,umorne.
Sjedamo u auto i prije nego krenemo Željko se okrene prema meni.
"Hoćeš mi reći šta se stvarno desilo unutra i ko je dečko za šankom?"
Uvjek sam bila iskrena prema njemu pa i sad krenem da pričam.
"Aleksej je moj bivši dečko,mada nekad se pitam da li smo u opšte i bili u pravoj vezi,bili smo zajedno nekih osam mjeseci tačnije osam mjeseci i dvadeset pet dana." Kažem sa osmjehom kao da je bitno koliko je dana.
"Uglavnom moja prava veza koja mi značila i za koju sam mislila da će potrajati,ali nije.Završila se tako što je jednostavno otišo."
Vrtim prstima,gledam u zavijenu šaku,popravljam zavoje pa podignem pogled prema Željku.
"Jednostavno je otišo."
"I šta kreten sad hoće?"
Ovo kreten mi zapara uši ali prećutim a onda samu sebe iznenadim jer skoro da sam ga krenula braniti.
"Neznam šta hoće ,valjda da objasni,neznam."
Odjednom neka svijetlost obasja auto,kao da je neko upalio reflector iza auta i čuje se glasna muzika.Obadvoje se okrećemo ali od jačine svijetla se ne vidi ništa.Djeluje kao da je drugo auto jako blizu.
"Ajde vozim te kući jer ova budala se izgleda nema namjeru pomjeriti."
Vozimo se u tišini i skoro da smo stigli ispred zgrade ali stajemo ispred apoteke i Željko izlazi.
"Odmah se vraćam."
Dok čekam da se vrati gledam kako auta prolaze,svijetla se pale i gase,a onda jedno svijetlo staje preko puta ulice.Crni auto sa zatamljeni staklima i dalje stoji po izgledu auta čini mi se da je bmw. Iz nekog razloga nemogu prestati da gledam u auto i odjednom se ugase farovi pa se za sekund upale još jača svijetla. A onda mi dodje u glavu da je to onaj isti auto od maloprije.Željko ulazi u auto pa mi stavlja neku kesu u krilo kad se okrenem prema njemu valjda je primjetio moj izraz lica.
"Je li sve uredu?"
"Da da u redu je." Iz nekog razloga mu prećutim pa se se opet okrenem auto i dalje stoji.
"Neka ti Nina večeras zamjeni taj zavoj i popij tu tabletu,lakše ćeš zaspati."
Tek onda primjetim da su u kesi zavoji i tablete za bolove.
"Hvala ti nisi morao to da radiš poslala bi Ninu sutra a i Djole je dobro odradio posao tako da nemoj da se brineš."
Stajemo ispred zgrade i dok kupim svoje stvari Željko je već izašao i otvara mi vrata.
"Saro ti znaš da se ja uvjek brinem za tebe a sad znam i zašto nisi nikad mogla da mi uzvratiš osjećaje.Ti njega još voliš."
"Ne volim..."
"Da,voliš ga i ti znaš to samo ako budeš iskrena prema sebi."
Stojim ispred njega i neznam šta da mu odgovorim,odavno svi pa i ja znamo da gaji neke osjećaje prema meni i pokazao je to više puta ali ja nisam mogla da mu ih uzvratim.A možda sam trebala da mu pružim šansu,dobar je prema meni i pažljiv,al dzaba kad ovo glupo srce neće i nepušta nikoga ni blizu.
"Žao mi je!"
"Nemoj,nisi ti kriva ja sam trebao znam."
"Izvini što ti prije nisam ispričala,mislila sam da je to sve gotovo otišao je.A pogledaj sad nemogu nigdje da se mrdnem a da on nije tu."
"Možda je ostalo nešto nerazjašnjeno medju vama."
"Zašto svi odjednom tako mislite.Toliko vremena smo provodili skupa zar nije mogao da mi kaže?!"
"Možda i nije."
"Nemoj da ga braniš!"
"Ne branim ga ludo jedna,dodji ovamo."
Povukao me u zagrljaj i držao čvrsto kod konačno I ja nisam njega zagrljila.Bilo je dobro pustiti ponekad da te neko ovako zagrli.
"Ajde sad,nemoj da zaboraviš promjeniti zavoj pa se cujemo sutra."
"Hvala ti puno za večeras i za sve dane kada si bio uz mene"
"Ne zahvaljuj se nego piči gore!"
"Vidimo se,ćao."
"Ćao mala"
Ninu nalazim na balkonu kako ispija kafu.Kad me vidjela samo što kafu nije prosula po sebi.
"Otkud ti?" A onda ugleda moju zavijenu šaku.
"Šta se desilo?"
"Aleksej se desio, eto šta se desilo? Došao je večeras opet i sjedio tamo u ćosku i predpostavljam da je mogao da me gleda čitavo vrijeme. Znaš imala sam u toku večeri osjećaj da je tu ali kad sam se okrenula nisam ga vidjela,pa sam mislila da umišljam ali jok. Gospodin je prošao meni iza ledja da ga ne vidim. A onda kad sam krenula sa punom tacnom da pomognem Djoletu vidjela sam ga da sjedi i bulji u mene e onda mi se desilo ovo."
Hodam gore-dole po balkonu i pričam kao navijena pa pokazujem svoju ruku. Nina me gleda i ne govori ništa.Konačno sjedam na stolicu a i ona zamnom.Krene da kaže nešto pa se zaustavi pa onda opet otvori usta da bi nešto rekla pa se predomisli.
"Gukni već jednom,šta zijevaš tu ko riba!" Skoro da vičem na nju.
A onda se sa ulice čuje glasna pjesma i to ne bilo koja pjesma nego pjesma uz koju smo se prvi put poljubili "Pogledi u tami".
Obadvije ustajemo ikad pogledamo dole imamo šta i vidjeti.
Gospodin je naslonjen na isti onaj crni auto od maloprije i gleda gore prema nama.