Loving you

6. Poglavlje

"Pusti me glupačo!" zaviknem od boli, ako mi nakon ovog ne otpadne pola kose neće nikad. Čula sam opet kreštavi smijeh, no ovaj put sam zabile nokte u njenu ruku koja mi je potezala kosu.

Glasno je zajaukala i pustila me, protesla sam si glavu, pokušavajući si maknut bol od potezanja. Pogledala sam prema tri djevojke koje su me okružile. Lexi je bila jedina koju sam prepoznala.

"Zgrabi te ju." dvije djevoke su me primile za ruke i nasmijale se, "Platit ćeš za ovo, imat ću ožiljak na ruci minionu glupi." rekla je prije nego mi je zaljepila šamar na lice. Desna strana lica me zapekla, ali sam držala ikakve loše emocije da izađu na vidjelo.

Nasmijala sam se i Lexi me primila za bradu i približila mi se licu, osjetila sam njezin jeftini parfem koliko je bila blizu.

"Ovo je prvo upozorenje, Jake je moj i samo moj. Capishe?" pitala me smiješeći se zadovoljno i ponosno.

Ja sam se počela glasno smijati, "Ne." odgovorila sam i udarila ju u trbuh sa nogom, pala je na pod grleći svoj trbuh, a ove dvije fufe šta su me držale su zinule od iznenađenja. Njih sam samo povukla jednu prema drugoj i sudarila im glave, pale su na pod stenjući i držeći se za glave.

Popravila sam frizuru i primila Lexi za kosu potežući je kao što je ona mene prije nekoliko trenutaka, "Ovo je jedino upozorenje, pustite me na miru. Boli mene neka stavr za Jake-a." slagala sam, "Capishe?" imitirala sa, njezin visoki, kreštavi glas. Podigla sam torbu sa poda i požurila na sat na koji sam već kasnila.

Iako sam jako niska, tata me naučio kako da se obranim u takvim prilikama. Srećom da su bile cure, s dečkima bi bio već problem jer su oni često snažniji. Nadam se da su shavtile poruku i da će me ostavit na miru.

Profesor me pustio na sat kad sam se ispričala i pokušala sam opet malo odspavat da mi brže vrijeme prođe.

...

Bila sam doma, u pidžami gledala seriju i jela sladoled kad sam dobila poruku od nepoznatog broja.

Srijeda navečer u 8 idemo na zabavu, dođem po tebe?
U slučaju da se ne sjećaš, Leo

Nasmijala sam se dok sam pokušala odlučiti kako odgovoriti, baš me zanimalo gdje ćemo ići.

"bez brige, sjećam se ;) javim ti di živim." trebalo bi biti dovoljno dobro. Bacim mobitel na krevet i nastavim gledat novu sezonu serije.

Jolly nakon nekog vremena uđe u sobu i skoči na mene. Ja zastenjem od jačine kojom je pala na moja rebra, iako je bila mala znala je kako da skoči na nekog.

"Idemo u park!" zavrištala mi je u uho dok me zagrlila, ja sam okrenula očima baš mi je bilo ljepo u krevetu gledajući seriju i nova sezona je bila tako dobra.

"Jolly, baš moramo ili?" pitam je dok joj mazim kosu. Ona se naglo digne i povuče me s kreveta na pod. Nasmije se na prizor mene na podu.

Kimne glavom i stavi ruke na kukove, "Mama je rekla da me moraš odvest!" nasmije se zadovoljna i ja joj pošaljem smrtonosan pogled prije nego što se ustanem s poda i počnem ju lovit po kući.

Ona zavrišti, smijući se i krene prema ulaznim vratima. Tamo stane i digne ruku predaje, sva zadihana. Ja joj dodam jaknu i razbarušim kosu, pogleda me ljutito no ostane tiha.

Ja obučem jaknu i tenisice pa mognem Jolly da obuče svoje čizmice. Ona uzme sa sobom svojeg plišanog slona, koji se zove pogodite kako?

Roux, jer kao liči na mene. Jolly je bila mala pametnica koja je znala više nego što je prikazivala. Ona je bila svjetlo mog života i jako sam je voljela.