8. Poglavlje

376 21 13
                                    

Na pogled krvi mi se počelo vrtit, ruke su mi bile krvave i pala sam na pod. Osjećala sam vatru u rani, ali činilo se kao da me samo okrznulo.

Počela sam gledat okolo u panici.

Odjednom sam vidila Jake-a kako trči prema meni i prima me u naručje, "Roux!" kaže preplašen, uzima dio svoje majce i otrgne ju sa sebe, uzima tkaninu i omota mi je oko noge. Prima me u ruke i digne me, držeći me naslonjenu na njega. Vidim svog oca kako trči, ljuti i preplašen, slično kao Jake.

Otima me iz njegovog naručja, šaljući pogled Jaku koji je na neki način rekao hvala, ali miči mi se s očiju. Jake samo stane, kimne glavom i okrene se, odlazeći od nas.

"Pablo, zovi doktora. Odmah!" kaže trćeći prema sobi koja je služila kao ambulanta. Meni se pomalo spavalo, ali tata je pokušao pričat samom da ostanem pri svjesti.

...

Probudila sam se u sobi koja je bila kao mala ambulanta koja je moj ocu služila za ovakve stvari da nemora imat posla sa policijom, imao je svoje osobno zdravstveno osoblje. Na sebi sam imala bolničku haljinu, osjećala sam tupu bol u nozi i odmah sam se otkrila i vidijela da sam imala zavoj oko noge.

"Papa!" zaderala sam se i odjednom se moj tata pojavio u sobi, imao je olakšani izraz lica kad me ugledao kako sjedim za bolničkim krevetom. Zagrlio me i ostavio poljubac na vrhu moje glave.

"Kako se osjećaš?" pitao je kad je sjeo za stolac pored kreveta. Gledao me duboko u oči i mogla sam osjetiti kako se osjećao, bilo mu je drago da sam dobro ali je bio jeko preplašen.

Bol je polako popuštala pa sam mu samo rekla sam sam odlično, uputio mi je pogled kojim je htio reći da mi nevjeruje ali stvarno se nisam osjećala loše. Imao je jako dobru ekipu doktora tako da nisam ni sumnjala da ću biti kao nova uskoro.

Rekao mi je da me metak samo okruznuo i da sam se onesvijestila od straha. Onaj koji me pogodio je dobio šta zaslužuje je nadodao i iskreno bilo me strah jer je učinio grešku, ali znam da moj tata teško oprašta. Kasnije me odvezao doma i provela sam cijeli ostatak dana okružena svojom obitelji.

...

Došla nedjelja kao i poruka od Jake-a koja me iznenadila dok sam igrala igricu na mobitelu.

E Roux, jesi bolje?

Nasmiješila sam se i okrenula na trbuh da mogu smisliti šta da mu odgovorim.

Jesam, samo me okrznulo. Zašto pitaš, zar ti falim?

Digla sam se s kreveta i otišla dolje u kuhinju pojesti nešto. Još sam uvijek šepala, ali me bar nije ništa bolilo zahvaljujući tabletama koje mi je dao doktor. Morala sam mijenjat zavoj svaki dan i dezinficirat ranu kako mi se nebi inficiralo. Napravila sam si noodle i sjela se za otok u kuhinji da mogu pojest u miru s obzirom da je Jolly bila gledala crtić u dnevnom boravku.

Mogu te vidit danas?

Vidim odgovor od Jake-a i nasmijem se, iskreno bilo mi je dosadno pa sam htjela pozvat Tessu da dođe. No ipak je jedan dio mene želio vidi Jake-a više, zagrizla sam usnicu razmišljajući da li prihvatim ili ne. Mama je ušla u kuhinju po jagode koje je pripremila za Jolly te sam je prvo pitala.

"Mogu ići van?" pitam ju i ukradem jagodu iz zdjele koju je držala u rukama.

Ona me pogleda oprezno, "Molim te samo čuvaj inače će nas tata..." kaže i ja skočim sa stolca zagrliti ju.

Loving youWhere stories live. Discover now