Ne znači mi, vjeruj ništa što mi kažeš da sam ti još draga jer puno vremena već prođe. Koliko to tebi bilo kratko, meni je bilo toliko dugo, ali naravno, ti to nikada nećeš moći razumjeti. Znam da i kada bi pročitao ovo ne bi shvatio da je namjenjeno tebi jer ona snažna djevojka koja je stajala pred tobom i kojoj suza nikada iz oko nije potekla dok te je gledala u oči ne može biti ista ona koja ovo piše. Svak' na svojoj strani svijeta gradio je život i svoj prag, to valjda s godinama dođe. Sjećam se i vremena kada smo zajedno maštali, sjećam se svakog obećanja nikad ispunjenog, žao mi je što isto nisam mogla reći i za tebe. Život je kažu rulet, nekada gubiš nekada dobijaš, ali isto tako nekada si tužan, a nekada srećan. Onog prohladnog aprilskog jutra ti si bio taj koji je nosio osmijeh na licu, dok se moja unutrašnjojst lomila na komade. Da znaš samo kako je bilo teško sve to podnjeti stoječki, ne pokazati baš nijednu emociju, ne odati se nijednom pokretom tjela koje je bilo umrtvljeno tvojim riječima kao da mi je neko dao anesteziju. Ali čovjek nikada ne zna koliko je jak dok mu se ne dese stavri za koje je uvijek mislio da neće preživjeti. Svoj put si sam birao, a vidiš sad da nemaš gdje kad ljubav nije suđena, možda je bolje da tako ostane. Žao mi je što ti je toliko trebalo da shvatiš neke stvari, ali ne mogu te kriviti jer sam i sama znala biti u toj situaciji. Ne znam šta je utjecalo na tebe da promjeniš stav i mišljenje od onog dana pa do sada. Zar je onaj jedan susret za cijelih sedam mjesci bio dovoljan da shvatiš šta si izgubio ili ti je možda udaljenost teško pala. Možda je i taj slučajni prolaz u kojem sam ja bila ta koja se smijala bio poraz zbog kojeg si se odlučio ponovo javiti ? Kako bih voljela da mogu ući u tvoje misli i znati o čemu razmišljaš, zbog čega si toliko zažalio, šta je prevagnulo da se opet javiš, ali na žalost ne mogu to uraditi. Vjerovatno nikada neću ni saznati jer nisam od onih koji čitaju istu priču dva puta, koji proživljavaju iste trenutke bola i izdaje. A kada bih i poželjela da ponovim jedan preiod svog života, znaj da to ne bi bio onaj u kojem si ti bio glavni akter. Došlo je vrijeme i meni da krene, da živim život svoje, možda ne onako kako bih to istinski željela, ali ako već neću imati uz sebe osobe koje mi, zaista, znače, neću da imam ni one koji su ubili svaku emociju u meni, a ti si to upravo uradio. Ako ikada ponovo dođemo na riječ upitaću te samo jedno.Šta ti značim poslije svega, šta ću ti ja pored nje, zar mi nisi jednom srce slomio ?Samo da ti vidim izraz lica kada se suočimo oči u oči, kada sve maske ostavimo po strani i opet budemo oni isti klinci kao nekada. Ne vjerujem da će ikakav tvoj odgovor imati uticaja na promjenu moga mišljenja, mojih osjećaja niti bilo čega, ali priznaću ti ono što prije sedam mjeseci nisam željela.A to je da žeim da ostaneš tamo gdje jesi, da mojoj duši mir doneseš, jer si me već dovoljno ranio.
