Bol koji prodire do kosti, osjećaj nemoći i povrijeđenosti. Glupo je čak i pričati o tome jer samo onaj ko je bio povrijeđen može razumjeti povrijeđenog. Nebitan je akter koji nam je nanjeo bol, jer bol je uvijek isti, neminovan, jak. Daleko od toga da je iste prirode, ali jedno je ipak zajedničko, uvijek boli isto, bezgranično. Možda na svoj način, ali za nas, obićne smrtnike nema razlike. Uvijek se osjaćaš isto: tužno, shrvano, izdato. Mnogo puta sam bila povrijeđena, od strane partnera, prijatelja, pa čak i svoje vlastite krvi i svaki put sam se osjećala isto. Svakog od njih sam voljela na dugačiji način, no u momentu kada su se svi oni otišli i okrenuli se, mene je boljelo isto. No, čak ni to nisu sve situacije u kojima čovjek biva povrijeđen. Jednostavno, nismo svi isti i koliko je nekima svejedno šta će neko reči o njima, nekome možda nije. Znate, onaj ružan osjećaj kada čujete da je neko o Vama rekao nešto negativno, kada saznate da ste biti predmet trač partije ? I tada se čovjek osjeća isto koliko i kada ga proda njegovnajmiliji. Još ako apsolutno niste krivi ni za šta, tada se dovodite do granice ludila. Logično je da Vam bude krivo zbog toga, ali jedno morate znati, o Vama nikada neće pričati bolji od Vas, uvijek će to raditi oni gori, oni koji su daleko ispod Vašeg nivoa. Takođe nemojte čak ni posmiliti da uradite to isto, jer na Vama je tada da pokažete ko ste Vi zapravo, a ko su te osobe koje pričaju o Vama, ne radite drugima promocije, pustite ih da oni to rade Vama. S vremenom će sve to izbjediti, kada shvate da Vas njihove prče no dotiću sami će prestati ogovarati. Tu je povrijeđenost koju je puno lakše prevazići od onih koje sam navela na samom početku, puno puno lakše. Znam to iz svog ličnog iskustva, ali vjerujte mi Bog Vam nikada neće zadati muku za koju nije siguran da ćete je moći podnjeti. Kao što je slučaj i sa mnogim drugim osjećajima, tako je i sa ovim. Iskuljučivo od Vas zavisi koliko dugo ćete podlijegati negativnosti, a što kraće bude trajalo to će biti bolje po Vas. Nikada nisam imala običaj da iznosim teške crtice svog života, pa neću ni ovaj put, ali budite sigurni da sve ovo nisam napisala tek tako, radi reda. Ovaj tekst nije namjenjan da Vam soli pamet, već je isključivo moja želja da vam pomognem da što prije progledate na svoje oči. Ostavio vas je partner, neka je, nije jedini na svijetu. Izdao Vas je prijatelj, neka je, Vi se trudite da sa Vaše strane sve bude korektno. Neko od rodbine Vam je nanjeo zlo, Vi mu dokažite da Vas nije uspjeo uništiti. Podignite glavu visoko i nasmješite se, jer je to jedini način da pomognete sebi i da drugima začepite usta.
Znam da dugo nije bilo novog teksta, ali opet je komp. kriv za sve. Jelena mi je davno predložila da pišem o ovome i evo, ja sam napisala. :D Znam da ste svi vi bili povrjeđeni na neki način, ako niste sigurno ćete biti jer ne postoji taj čovjek na Zamlji koji nije bio povrijeđen. Nadam se da sam Vam makar malo pomogla ovim tekstom. :D <3
