Danas je jedan od mnogobrojnih dana kada se posvetim razmišljanju o vemenu koje je prošlo. Znate, svaki dan Vam je kao preslikan, čini Vam se sve tako monotono i isto, a onda zastanete, okrenete se i poledate unazad. Za Vama su ostali mjeseci, godine.. Tek tada shvatite koliko je samo glupo misliti da Vam se u životu ne dešava ništa novo, ništa lijepo. Dan po dan i evo došli smo i do polugodišta i tek sam prije par dana shvatila da mi je ovo posljendnji rasput koji ću moći mirno provesti, znajući šta me ponovo čeka od Februara, ali onda i ta tri mjeseca koja će proći brzo kao dlanom od dlan i opet ću se naći na istoj raskrsnici kao i prije četiri godine. Ako Vam kažem da mi se čini da sam juče prvi put došla u novu školu i sjela u razred sa nepoznatim osobama hoćete li mi vjerovati ? Ako Vam kažem da nemam pojam u čemu su mi prošle ove četiri godine srednjoškolskog školovanja hoćete li mi vjerovati ? Nikada se nisam osjećala toliko tužno kao sada, nikada se nisam osjećala toliko bespomoćno. Za sobom ostavljam najljepši preriod svoga života sa sazanjeem da sva vremena koja dolaze biće samo teža i teža. Među Vama sigurno ima onih koji govore: " Ma joj, samo da mi je završiti školu. " I ja sam bila ista ta, sve do unazad mjesec dana. Znala sam po pet puta na dan ponoviti tu rečenicu, a sada kada sam postala svjesna toga da su mi ostala samo još četiri mjeseca školovanja poželim da se ponovo vratim u prvi razred, da ponovo sjedim sa onim istim strancima, da dobijem sve one iste jedinice kojih je bilo kao kiše što se tiče matematike. Danas u školi nije bilo moje prijateljice koju sam upoznala kada sam krenula u srednju. Prve dvije godine smo provele u upoznavanju da bi za preostale dvije postale nerazdvojne. Nemate pojma koliko mi je nedostajala, nemate pojma koliko sam željela da je tu kraj mene. I onda još ta sugestija da će se sve završiti ubrzo i da više neće biti naših svakodnevnih kafa u našem kafiću, u našem Del Mar-u. Osjetila sam da mi je daleko kilometrima, iako sam do nje mogla stići za sat vremena. To je nezahvalan osjećaj koji ćete svi Vi osjetiti jednog dana. Ali to je vrijeme, ništa ga ne može zaustaviti, ni ledene zime, kiše, oluje, olovno more, gromovi i munje.. Ono jednostavno teče poput rijeke. Jedina je razlika što rijeka nekada zna i presušiti, a ono ne presušuje..
Tekst je posvećen mojoj LILI koju volim najviše na svijetu ! <33333
