BROKEN HEART/Tara Subašić

UVOD

Pozdrav moje ime je Tara Subašić,imam 24 godine i 4 godine starijeg brata Danijela te po 9 godina stariju braću Olivera i Milana. Ajmo reć da sam ja mezimica obitelji no ne iskorištavam to,mama drži do sinova,a tata do mene. No kad je najteže tu su za sve nas. Pitate se tko mi je od braće najdraži? Pa iskreno Danijel,s njime sam najbliža iako ga nema tu. On je sa svojom curom u Monacu gdjeni trenira. Također imam i dečka Hrvoja bez kojeg ne mogu živjet više,skupa smo 9 godina i sve bi dali jedno za drugo.

Danijel Subašić

Danas dolazim u Zadar gdje imam sutra humanitarnu utakmicu protiv Cibalije i ujedno će Antonia proslavit svoj rođendan. Nisam javio svojima da dolazim nego ih želim iznenadit,barem se nadam da ću sve iznenadit jer Tare više manje i nema kod kuće. Parkirao sam pred ulazom u dvorište te smo izašli iz auta,nigdje nikoga nije bilo od mojih osmim susjeda vani. Ušao sam u kuću i zatekao samo mamu i tatu kako gledaju tv.

"Jel primate sina?"-upitao sam i oni su poskočili

"Danijele zašto se nisi javio? Napravila bi ručak"-odmah me mama obasipala pitanjima.

"Pa ne moraš se svaki put ubit od posla kad ja dolazim. Jel Tara tu?"

"Nije,treba doć ubrzo"-i naravno rekao sam vam. Ta mala je najmanje kod kuće

"Dobro idem ja do Hrvoja pa ću usput dovest tu skitnicu. I ne mama ne moraš kuhat roštiljat ćemo"

"Kako god hoćeš"

Izašao sam iz kuće te sjeo u auto i krenuo do Hrvoja. Ta mala će se i preselit tamo kako je počela. Parkirao sam i izašao iz auta te pozvonio

"Ooo Suba dobro došo"-pozdravio me Hrvojev otac Svetko

"Fala fala. Jesu tu njih dvoje?"

"Jesu,daj uđi pozvat ću je dole da ne zatekneš bilo šta"-zezao me je. Ma naravno nebi baš da najboljem prijatelju upadnem usred akcije

Tara Subašić

Ležali smo na krevetu i gledali neki horor dok je u sobu ušao Svetko,uplašila sam se kao nikad.

"Bože budala pa ko još gleda horore usred dana? I snajka zar sam tako ružan?"

"Daaaaj pa šta ćemo drugo? Ma nee nego znaš plašljiva sam"

"Ajde ajde čeka te neko dole. Dođi i ti Hrvoje"

Ustala sam se i polako sišla niz stepenice te ugledala Danijela kako stoji na hodniku

"Dan"

"Mali vraže"

Zagrlio me i poljubio u obraz.

"No ideš li doma ili se seliš?"

"Idem idem. I tako sam uplašena"-rekla je i značajno pogledala Svetka.

"Pa ko ti kriv kad gledaš horor usred dana"

"Suba kad si ti došo?"-upitao ga je Hrvoje i zagrlio

"Malo prije pa vidio da nema plavušice doma i došo po nju. Valjda ćeš moć bez nje taj jedan dan?"

"Nego. Sutra utakmica a?"

"Da aj iskreno jedva čekam. Razbit ćemo ih"

"Pa valjda oćemo. Ništa brate vidimo se onda sutra u 13"-rekao je i zagrlio Subu pa mene

"Ljubavi nemoj se bojat"-rekao je i poljubio me. Mogla bi tako do sutra.

"Ajde ajde ne slini više to je samo par sati"-zezao ga je Danijel na što je dobio srednjaka od oboje

"Rođeni jedno za drugo"

Radovali su se utakmici i nadali se pobjedi. Hrvoje nije ni znao da vjerojatno po posljednji put ljubi svoju curu,da će možda bit sutra zadnji dan kad će ju vidjet. No što će se dalje desit saznat će se u nastavku.

Nova priča je tu. Malo drugačija jer glavni lik nije muško i opisivat će se velika bol i tuga Tare i Danijela. Priča ide u čast našem Hrvoju. ❤💔🙏