Lament 1

664 105 79
                                    

Ona hoda. U tunelu u tami, traži svetlu tačku.
Bledo lice, hladne ruke i pomućena psiha dovode je do tačke pucanja. Ostavio si je samu onog kišnog dana, baš onog istog dana kad si rekao da ti je najvažnija, onog istog dana kada si je lagao, tada si je već izgubio, a da nisi bio svestan.
Dok u tišini vrišti tvoje ime, dok je hiljade raznih misli ščepa, očaj i praznina.... Ubio si je.
Dok sama sedi, dok se bori mislima i dok razmišlja da l' si je ikada voleo, šta ti radiš? Slaviš jer si je izgubio? Izgubio si je onog dana kada si mislio da nećeš. Bez poruke i poziva, bez jedne reči namenjene njoj... Uputio si nekoj drugoj. Njena verzija tebe je bila puno bolja. Bio si joj ljubav, inspiracija i razlog za osmeh, a sada? Ubio si je...

Ne tako obično obična.

LamentOù les histoires vivent. Découvrez maintenant