Ugrizi mee! | ff | BL |

26😈

TAEHYUNG

Nakon nekog vremena vratili smo se u sobu s doktorom.

Dr: Jungkook, kako se osjećaš?

JK: Jako zbunjeno.
Ne sjećam se jednog djela života.

Dr: Dobro čega se zadnjeg sjećaš?

JK: Sjećam se da samo JH i ja bili na jednodnevnom putovanju.
To je zadnje čega se sjećam.

JH: To je bilo dan prije Jungkook-ovog rođendana.

Ja: Da a mi smo se upoznali na njegov rođendan.

Dr: Kao što sam vam već rekao.
Jungkook je ozlijedio djelić mozga. Mi smo to riješili, ali očigledno je ostao bez jednog djela pamćenja.
Boluje od amnezije.

Tae: Možemo li mu nekako pomoći.

Dr: Pamćenje bi se trebalo vratiti kroz nekoliko dana, tjedana ili mjeseci.
Ali imam i jednu dobru vijest pošto vaše stanje više nije ozbiljno danas možete ići na kućnu njegu.

Jungkook: To je sjajno.

Leni: Ajme NE!
Ja se sutra vraćam u ameriku. Neću se moći brinuti za tebe.

JH: Kao da bi ti Jungkook i dopustio da se brineš o njemu.
A i ja nažalost ne mogu.

Dr: Morate si pronaći nekoga da se brine o vama.

J-Hope mi je šapnuo.
JH:Evo ti prilike.

Ja: Pa Jungkook ako ti ne smeta mogu se ja brinuti za tebe.

JH: Da to je jako dobra ideja.
Vjeruj mi Jungkook iako se toga ne sjećaš Tae je uvjek bio tu za tebe.
Čak i kad si nastradao on je bio uz tebe.

JK: Pa ako ti nisam teret meni ne smeta.
Bar ću imati vremena upoznati te ispočetka.

Leni: Neće li ti to biti problem?
Jungkook je jako izbirljiv što se tiče hrane.

Ja: Već sam mu prije kuhao i svaki put je pojeo sve.

JK: Stvarno.
Htjeo sam jesti nešto što si skuhao?
Onda smo stvarno bili jako bliski.

JH: Otići ću danas u tvoju kuću da vidim jel sad dobro.

Ja: Ako hoćeš možeš to neko vrijeme živjeti kod mene.

JK: Stvarno ti ne želim biti teret.

Ja: Ma kako mi ti možeš biti teret?

Dr: Uredu, drago mi je što ste se dogovorili.