Ugrizi mee! | ff | BL |

33😈

TAEHYUNG

Sjedim na podu svoje kupaonice. Na mene pada voda iz uključenog tuša.
Izgledam kao ostavljeno pseto.
U jednoj ruci držim žilet a u drugoj bočicu s tabletama.
Ne mogu se odlučiti.

J-HOPE

Ja: Kookie što ti radiš ovdje u ovo doba?
Taman idem spavati.

JK: Mogu li živjeti s tobom?

Zvuči tako tužno.

Ja: Čekaj što je s Taehyung-om?

Prišao mi je i uz plač mi je pao na rame.
Zagrlio sam ga.

Ja: Ostani ovdje koliko god želiš.

JK: Jesi li i ti cijelo vrijeme znao uzrok moje nesreće?

Ja: Nisam.
Nećemo sad o tome. Ideš u krevet još si previše slab.

Smjestio sam ga na spavanje.
Nešto mi ni je dalo mira.
Morao sam nazvati Taehyung-a.
Nakon tri poziva on se i dalje ne javlja. Sad me već lagano lovi panika.
Zovem  Jimin-a.

Jimin: Dobro znaš li ti koliko je sati?

Ja: Kad si zadnji put vidjeli Taehyung-a?

Jimin: Prije par sati.
Zašto?

Ja: Maloprije mi je na vrata došao uplakani Jungkook.
Želi živjeti samnom.

Jimin se naglo trgnuo.

Jimin: Kad sam bio kod njih sve je bilo normalno.

Ja: Koliko sam shvatio Jungkook-a. To ima veze s njegovom nesrećom.
Pokušao sam ga nazvati ali nije se javio.
Bojim se za njega.

Jimin: Hvala što si javio.

Ja: Javi kad saznaš što je s njim.

Nadam se da se nije dogodilo nešto loše.

JIMIN

Nervozno se oblači i zovem Taehyung-a.
I dalje se ne javlja.
Počeo sam se stvarno ozbiljno brinuti.

...............................
Trebam jednu povratnu informaciju.
Jel samo meni ovo toliko dosadno i kratko?
Već sam par puta na umu imala da izbrišem cijelu knjigu.