17.

555 36 1
                                    

Ne znam kako bih mogla pobeći od njega. Niti da li smem da skrenem pogled..

Uhvatio mi je vilicu čvrsto rukom.

"Gledaj me u oči." zapovedno je rekao kroz zube.

Poslušala sam, iskreno ne znam ni sama zašto, ali eto jesam. Imao je neku moć, nisam inače poslušna..

"Nisam očekivao da ćeš me poslušati, sviđa mi se to." još više mi se približio i stavio ruku na moju butinu.

Znači i on je primetio, pa dobro to i jeste istina. Ali osećam neku vrućinu, odjednom me je glava zabolela. Osećam nesvesticu i vrućinu i još više vrućine.

Šta mi se dešava?...

"Osećaš vrućinu? Jer ja osećam kako ti se koža zagreva." nasmejao se i stavio ruku na moj obraz.

"Možda imaš i temperaturu, mada nadam se da je *heat* ." oblizao je svoje usne gledajući u moje.

*heat- vukodlaci u određenom periodu uđu u stanje "teranja" koje ukoliko nađu svog mate-a najbolje on može da zadovolji
(ispravite me slobodno ako nesto nije dobro)

Bolje bi meni bilo da nisam, mogu se samo ubiti ako je stvarno tako. Sklonila sam mu ruku sa svoje butine i istrcala uz kancelarije.

Uletela sam u svoju sobu, koja je eto silom prilika sada moja.

"Rado ću ti pomoći da odeš odavde, svakako bi nam svima više odgovaralo." neko je rekao iza mene i zatvorio vrata za sobom.

Nisam mogla da razaznam d ali je muški ili ženski glas, govorio je jako tiho.
Okrenula sam se ka izvoru tog glasa.

"Ko si ti?" pogledala sam u osobu ispred sebe pomalo uplašeno.

"Ja sam tvoja karta da dođavola odeš odavde." koraknuo je jedan korak ka meni i nasmejao se.
"Mislim da ćemo lepo sarađivati." dodao je i dalje nasmejan.

Mixed SignalsWhere stories live. Discover now