Savršeno nesavršena kombinacija🔚

PROLOG

Sjedim u onom zagušljivom vagonu. Moje dvije najbolje prijateljice drijemaju i ne jebu živu silu što sve oko nas smrdi po ustajalom, a kako i bi kad smo cijelu noć ružile. Devastirale smo se.

Iako masa ljudi ne odobrava naše ponašanje „mislim kao da ih se išta i pita“  nama je život urnebesan.
Kad kažu ljudi živi tristo na sat, e pa to smo mi. Trio samo takav.

Ne zanosimo se s glupostima, ali zato uzimamo sve što nam život nudi.

Tako i sad sjedimo u ovom smrdljivom vagonu jer smo se sjetile noćas da treba ići obići jug Dalmacije. Dobro se istulumariti, pobrati najbolje frajere i uživati. Jer mi ipak volimo sve što vole mladi.

Da se razumijemo mukotrpno smo sve tri radile dok nismo završile svoja obrazovanja, zaposlile se u najboljim firmama s odličnim plaćama za naše uvjete u Hrvatskoj.

Kad smo sve dovele u red onda smo postale raskalašena družina. Ma koga ja foliram, oduvijek smo takve i bile.

Sjećam se osnovne škole. Maltretirale smo jadnog profesora zato što mu je smetao naš stil oblačenja, tj. podrapane traperice.

Nije važno koliko znaš, važno je što imaš na sebi. E pa u kari do asa, neće ići.

To se sve nastavilo i u srednjoj pa tako i na faksu. Iako smo završile svoja obrazovanja s odličnim uspjehom uvijek su nas pamtili kao savršeno nesavršenu kombinaciju, a tako je i danas. Jednostavno uživamo u svakom segmentu života.

Roditelji su nam odustali od objašnjavanja, jer ipak smo mi cijenjene što pravnica, što građevinarka, što ekonomistica.

Ništa nam ne mogu prigovoriti jer sve smo same postigle, bez ikakve pomoći, a sad to sve koristimo za svoj užitak.

Samo jebeš ovaj užitak na plus osamsto u smrdljivom vagonu, a lijepo sam govorila da idemo autom, avionom bilo kako, ali ne mi idemo vlakom di se možemo zajebavati, cugati.
Dugo im je euforija trajala, duže traje Jogo desert.

Još malo pa smo pred Splitom i ne mogu dočekati da izađem, dođem do hotela i da sperem sa sebe ovo sve ljepljivo i krenem napokon s užitkom, a za to ću morati još malo pričekati, mada, sve ono što nam slijedi… vrijedi se za to malo i žrtvovati.

Iz misli me prene glas vjerojatno konduktera, ne bih znala jer ovo mi je prvi put da putujem vlakom;

„ Sljedeća stanica Split“!

Osmjehnem se jer napokon smo stigli, mada nisam dolazak očekivala još izvjesno vrijeme.

Trknem ove dvije koze. Umorno otvore oči što me nasmije pa samo lagano izustim;

„ Pakirajte se, uskoro kreće ludilo“.!

Evo mene s novom pričicom. Nadam se da će vam se svidjeti moja ljetna avantura. Uživajte u istoj...🥰🥰🥰🥰
Kissy