Savršeno nesavršena kombinacija🔚

XVII Poglavlje

Čujem srce u ušima, vidim ga u očima, osjetim ga u nosu i svakako mi neda normalno disati.

U svakom oku mi se vrti jedna beba! U svakoj ruci vidim po jedno slinavo, cendravo dijete.

Vidim i sebe raščupanu, slinavu, zamusanu njihovom rigotinom i stvarno mi nije dobro.

U ušima mi i dalje odzvanja blizanci su!

Blizanci su!

Pa s obzirom na to kako je jebao dobro se nije primila cijela nogometna momčad, pas mater i ljetovanju i Maksu i njegovom kurcu i meni kad ga primih u sebe.

Jebem sama sebi mater dok mi i dalje u glavi odzvanja; Blizanci su!

Jedva sam se sabrala sa spoznajom da sam trudna i to pod jebenim antibebi pilulama, ali da ću umjesto jednog cmizdravca dobiti dva, e to nisam očekivala ni u najcrnjim scenarijima.

Doktorica me trese za ruku, a stresla bih ja njoj jedan, uh.

Od nje ništa normalno ne mogu čuti, sve neke nenormalne situacije i tko je uopće vidio da žena u tridesetim ostane trudna s blizancima.

Oooo majko mila ima da prolupam skroz.

„ Marta jesi dobro“?

„ Dali vam izgledam dobro? Kakvi blizanci, ne kužim? Prije tri dana je bila beba, a sad su bebe. Što će za još tri dana biti“?

Pitam ju, samo ne znam dali iz bijesa, huje ili jednostavno nemoći koju osjećam.

Do prije tjedan dana sam bila bezbrižna cura s vrhunskim seksom i uživancijom.

Do jučer sam bila zbunjena cura s jednom bebom, a danas., hm.

Što me tek čeka za tjedan dana zaista ne želim ni misliti.

Želim se zamrznuti u vremenu, želim se vratiti mjesec dana u nazad kad nije postojao ni Maks, ni bebe, ništa. Samo moja bezbrižnost, samo moje cure i tulum na najjače.

Želim svoju bezbrižnost,  svoje bezbrižne noći pune strasti i ludila.

Želim svašta i željela sam svašta, ali da mi se život promjeni iz temelja, e to nisam željela

„ Marta, ja stvarno nisam znala da je to u pitanju, jer je plod toliko mali, da skoro ni nije plod. Ali svakako se moramo još tri tjedna strpjeti da sve vidimo“.

Prekine moje misli, a možda bih bolje bilo da nije;

„ Kako mislite da vidimo? Što sad treba vidjeti“?

„ Marta, pokušavam ti cijelo vrijeme zlato objasniti da je plod pre mali, da se još ništa ne vidi, tako da ti ne mogu sa sigurnošću garantirati da ćemo ostati na blizancima“.!

„ Što to treba sad značiti“?

Nervoza me hvata, ruke mi se tresu, osjećam mučninu kako mi se diže jer ovo sve mi je zaista previše;

„ Možda budu i trojke“!

Momentalno grabim onu njenu kantu za smeće i sav svoj prazan želudac izbacujem u nju.

Toliko povraćam i zavijam na tu kantu da ni vlastite misli ne čujem, a ima ih.

Kad sam sve izbacila iz sebe, susrela sam doktoričin zabrinuti pogled.

Inače je ona super, nježna i pedantna doktorica, od svojih nekih šezdesetak godina prosjede kose i punije forme tijela.

„ Zlato, jesi dobro“?

Kimam joj glavom da nisam, a ne da nisam nego sam katastrofalno.

Osjetim suze kako mi se slijevaju niz obraze, osjetim paniku koja me obuzima, osjetim jad koji se ocrtava na mome licu i puštam sve neka krene bez ikakve zadrške, bez ikakve samokontrole.