Savršeno nesavršena kombinacija🔚

XIV Poglavlje

Ležim u mraku svoje sobe i vrtim po glavi i dalje iste scene.

Njene ruke oko njegovog vrata, njezine usne na njegovima.

Usne koje su mene ljubile sekundu prije sad su se obrušavale na tuđe.

Usne koje su mene predano ljubile, koje su me mazile, usne koje su me voljele sada su bile na tuđim usnama.

Ruke koje su mene milovale sada vjerojatno miluju drugu ženu.

Tijelo uz koje sam uživala se stisnuti, prepustiti mu se, uživati u njemu, sve to radi druga žena.

Ove izdajničke suze što mi kvase lice obrišem dlanom, ali koliko god im ja branila da teku radi običnog šupka one se ne zaustavljaju.

Boli me to što sam znala ishod ovoga svega, a svejedno sam popustila, svejedno sam ciljano ušla u to.

E Marta moja, glupačo jedna!

Misli mi prekine kucanje na vrata, ali taman da hotel gori ne mislim ustati, ne mislim otvoriti i dozvoliti da itko vidi ovaj jad, tugu što mi zaposjeda cijelo tijelo, a tako i dušu.

„ Marta, znam da si unutra. Molim te otvori“!

Čujem idiota, čujem izdajnika, čujem to govno koje nije prezalo da me slomi.
E pa znaš ti moj klinac!

Okrenem se na drugu stranu dok on nabijanje po vratima nastavlja;

„ Marta, molim te mi otvori. Vidio sam te kad si ušla u lift“.

Najrađe bih se odvalila smijati, jer ovaj cinizam me ubija. Sve me to zajedno ubija!

Od njegovog idiotizma, do mog popuštanja, do njihovih sve će biti dobro, pa tako na dalje u krug.

Pun mi je kurac više toga Marta ovo, Marta ono.
E pa Marta sad neće ništa, tj. hoće da svi odjebu od nje.

Skočim se s onog kreveta jer čak mu ni glasa više ne mogu čuti koliko me iritira, koliko mi se gadi.

Šakom raspalim po vratima i dobro udahnem;

„ Slušaj ti šupčino jedna. Nestani mi s vrata, odjebi iz mog života, odjebi od mene, jer ću te zaklati pička ti materina. Očima te ne mogu gledati koliko mi se gadiš“.

Okrenem se, ali s manjim teretom na grudima, leđima, jer sam napokon izgovorila na glas ono što mislim o izdajnicima, prevarantima.

Odjekne udarac po vratima;

„ Možeš ti mene vrijeđati koliko hoćeš, ali dok me ne saslušaš ja ne idem nigdje“.

„ Pa zamisli da sam te saslušala i zamisli to da me jebeno boli kurac“.

Legnem na krevet usput vadeći slušalice pa si raspalim muziku i tako spriječim da mu ni na sekundu više čujem taj lažljivi prevarantski glas.

Trgnem se u neko doba i shvatim da je već jutro.

Skočim se s kreveta hvatajući sat da vidim koliko je sati, da nismo zakasnile, ali umirim se kad vidim sedam sati.

Lagano ustanem i prođem do onog svog balkona da osluhnem cvrčke, da osluhnem tu svu dječicu, da udahnem zraka koji mi je toliko potreban, da se dozovem pameti i da mogu nastaviti svojim putem dalje.

Mada ne znam iskreno kako to napraviti, jer mi se previše uvukao u kožu.

Previše ga još osjećam po cijelom tijelu. Još uvijek mi usne bride od njegovih poljubaca, a sebi to ne želim više.

Ne želim više u životu osjetiti tu bol kuju sad osjećam.

Ne želim više u životu osjećati ovu prazninu koju sad osjećam i svakako ne želim više u životu voljeti, jer istina je da sam ga zavoljela, zaljubila, kako god to nazvali u tako kratkom periodu.