Moja Sretna Zvijezda

3.Pisac

Leonardo

Nestrpljivo sam hodao po svom stanu. Nakon dugog dana nestrpljivo čekam podatke o djevojci koja mi je zaokupirala misli.

Oduševila me i ne napušta moje misli. Zato sada hodam po stanu u krug svako malo bacajući pogled na mobitel kako bi vidjeo da li je stigao mail tko je ona.

Otpuhenm ljuto te sjednem na kauč baš u trenutku kada se oglasi moj mobitel.

-Zašto nisam ranije sjeo? - kažem sam sebi dok nestrpljivo ulazim u mobitel i mail koji mi je stigao.

-Pa da te vidimo, zvjezdice.

"Leah Evans"

-Leah, čak ti je i ime lijepo.

Datum rođenja:08.07.1997. (22.godine)
Posao: konobarica

-Konobarica? Što takva ženska radi kao konobarica?? - upitam sam sebe jer mi nije jasno. Njoj je mjesto na modnoj pisti, pred reflektorima. Mada je i konobarica je lijepo zanimanje za ženu.

Mjesto stanovanja: Rim, Italija
Neudata, živi sama.

-Odlično! - nasmijem se.

I ostalo su bili još neki osnovni podatci o njoj, ali također mi je posao neke poveznice. Ušao sam na njih i naslovnice novina na kojima su mi iskočile neke knjige. Namrštio sam se jer zašto mi je to poslao?

Čitao sam, a onda mi je došla poruka od Kristofera u koju sam odmah ušao.

"Brate, žena je najpoznatiji pisac na svijetu. Svaka izdavačka kuća bi ju željela, ali ono najbolje je da je anonimna. Nitko ne zna tko je ona ustvari i zbog ovih podataka sam se dobro namučio. Očekujem povišicu."

Čitam zainteresirano u poruku i ne vjerujem šta mi kaže.

" Siguran si da nitko ne zna? "-otipkam i pošaljem čekajući odgovar.

"Zna samo njezina majka Olivija, a ove podatke ne može dobiti ni sam predsjednik države ili bilo koji mafijaš. Dobio sam ove podatke jer mi šogorica radi tamo i zaprijetila mi je da će me ubiti ako negdje procure informacije."

Nasmijem se. Leah je interesantan paket koji je upravo postao moj omiljeni film za koji ću sam napisati scenarijo.

Kako mi je bilo dosadno odlučim otići sa sestrom na večeru. Imam sestru Anamariju od 17 godina koju drmaju hormoni i ne znam više kako se nositi s njezinim bubicama i zahtjevima.
Pored svega toga volim je najviše na svijetu.

Uzmem mobitel i nazovem ju.

-Ooo, čim vidim na mobitelu tvoje ime osjetim se važno. - prevrnem očima. Obožava me zezati zbog toga što sam glumac.

-Vidim kod tebe humora ne nedostaje.

-Nikad.

-Gdje si, nisam te našao doma kad sam došao?-kažem očigledno jer ona još nije punoljetna i živi samnom.

-Pa, ovaj...ja sam...aa- krene zamuckivati na što skupim obrve kao da me može vidjeti. Ona nikada ništa nije skrivala od mene i nikada se nije ovo dogodilo.

-Ana, pitat ću te ponovno. Gdje si?

-Kod dečka! - ispali i malo me šokira. Kakvog dečka? Tko je on? Koliko ima godina? Tko su mu roditelji?
Odjednom su mi milijarde pitanja prolazila glavom.

-Dečka? - napokon nađem glas i upitam ovo da budem siguran da sam dobro čuo.

-Da. Nego zašto si ti mene zvao?

-Da idemo na večeru. - proradi mi mozak i malo se saberem. Ona je dobra i pametna cura. Ne vjeruje ljudima uopće mada bila zatraskana do ušiju.

-Može, naš restoran?

-Da.

-Doći ću sama, ti kreni ja sam tamo za deset minuta.

-Dobro.

Prekine mi poziv, a ja odmaknem mobitel od uha. Dečko? Pa, morat ću malo popričat s njom o ovome.
Onda se sjetim Leah.

-Dođavola, gdje imaju njezine knjige?

Odjednom se sjetim da želim vidjeti što ona piše. Pošaljem Kristoferu poruku da mi nabavi sve njezine knjige te se spremim na brzinu i izađem iz kuće vozeći prema restiranu.

********************
Uživajte!!!

LEAH EVANS