Moja Sretna Zvijezda

4. "zaboravila si nešto?"

Leah

Nakon cjelodnevnog buljenja u laptop zbog posla i pisanja nove knjige odlučim nazvati Klaudiju da odemo na večeru.

-Hej stara, jesi za večeru? - upitam ju čim se zajvi nakon drugog zvona.

-Uvijek, taman da Borisu uvalim Teodora.

-Opet teroriziraš muža? - smijem se te ustajem u krećem prema kuhinji.

-Ja? Nikad. - odgovara sarkasrično što me nasmije.
Dok ona još malo priča ja si pravim cedevitu. To je jedino piće koje mogu piti na tone.

-Ma nikako. Budi spremna, pokupit ću te u 19h.

-Može. - ona pristane te prekinem poziv. Popijem svoju cedevitu uživajući u svakom gutljaju.

Otiđem u sobu te uzmem traperice i bijelu majicu. Obična kombinacija koja uvijek dobro dođe.

Uzmem svoju torbu te izlazeći iz stana Klaudiju otipkam poruku da krećem. Siđem do garaže te sjednem u auto i krenem po Klaudiju.

Do njezine kuće mi ne treba dugo tako da sam brzo stigla. Potrubila sma i ona je izašla iz kuće.

-Ćao, mačkice. - poljubila me u obraz, a onda i ja nju. Odmah sam krenula voziti.

-E, ajde da idemo u onaj restoran u centru. Kažu da ima odlična hrana. - predložila je kada sam već bile na pola puta.

-Može. - kratko sam odgovorila te smo nastavile vožnju do tamo u ugodnom razgovoru. Stala sam ispred restorana te parkirala i izašle smo. Ušle smo u unutra i sjele.

-Ovdje je baš lijepo. - prokomentirala sam jer sam uživala u atmosferi. Lijepo uređen prostor s ugodnom pjesmom.
Konobar je došao do nas te smo naručile hranu.

-Mislim da će uživati u mirnoj večeri, kod kuće mi je ludnica. - Klaudija koja je sa smiješkom rekla ovu rečenicu bila je jako umorna. Znam da ona obožava Borisa, a sad kad imaju bebu mogu samo biti sretna zbog nje.

-Morala bi doći da vidim Teodora, nisam dugo. - rekla sam taman kada je konobar spustio bocu vina na naš stol.

-Morala bi, nisi bila tri mje.... - odjednom je stala, raširila oči i buljila iza mene kao da je vidjela duha.

-Klaudija. - pozvala sam ju, ali nije reagirala.

-Iza nas je Leonardo Medvedev. - izgovorila je, a ja sam se naglo okrenula čuvši to ime i....jebote ali ovo je najljepši muškarac na planeti.

Bio je s po meni dosta mlađom djevojkom. Tko mu je to?

-Sranje. - opsovala sam kada je okrenuo glavu i susreo naše oči. Brzo sam se okrenula.

-Poznaješ ga? - Klaudija je začuđeno pitala.

-Da, jučer mi je prišao u klubu. - rekla sma opušteno, a njoj kao da je netko dao helikopter.

-On. Je. Prišao. Tebi? - pitala me naglašavajući svaku riječ.

-Da.

-Zašto mi to nisi rekla?!! - malo je povisila glas što je izazvalo da privučemo po koji pogled.

-Zaboravila sam, a i nisam znala tko je on.

-Nisi znala tko je Leonardo Medvedev, najpoznatiji glumac, model i neženja? - imala sam osjećaj kao da će me ubiti dok je pričala.

-Nisam, dobro znaš da nisam od vijesti i filmova. -više preferiram knjige.

-Znam, ali on je tako....ahh! - sva se raznježila.

-Ti znaš da imaš muža i dijete doma? - upitam iako me jako zabavljala njezina ludnost.

-Ma znam, de šta ti je. Ne bi ja svog Borisa mijenjala ni zašto, ali opet imam ja pravo komentirati druge muškarce. - rekla je odmahujći rukom i uzimajući vino koje je popila.

-Pa, istina zgodan je. - nasmiješila sam se i došlo mi je da se okrenem, ali nisam imala hrabrosti.

-Prezgodan, ali tko mu je ovo? - vidjela sam da gleda u njegovom smjeru, ali nisam se okrenula.

-Ne znam. - slegnem ramenima.

-Ma ne bitno, evo hrane. - veselo je uzviknula.

Došla je hrana tako da sma se njoj posvetila, pokušavajući zaboraviti da se iza mene nalazi zvijezda i ljepotan.
Bile smo pred kraj večere kada je Klaudija malo raširila oči.

-Što ti je? - upitam zabrinuto.

-On! Ide prema tu. - rekla je panično, a mebi su se dlake koje nisam ni znala da imam na tijelu naježila. Osjećala sam ga iza sebe, a onda je stao ispred našeg stola i nalaktio se na njega preusmjeravajući pogled prema meni.

-Zvjezdice, jučer si nešto zaboravila. - izgovorio je previše muževnim glasom. Stvarno ne bi trebao biti toliko lijep.

-A što to? - sad sam i ja nalaktila ruke na stol suzivši pogled prema njemu dok sam sigurna da Klaudija ovu scenu gleda sa zanimanjem.

-Ovo.... - približio mi se i poljubio me. POLJUBIO ME??? ON? MENE?
Nakon prvog šoka uzvratila sam poljubac koji je bio prekrasan, a on se onda sano odvojio od mene i produžio prema izlazu iz restorana ostavljajući me šokiranu.

-Wow, ljubomorna sam. - Klaudija je prokomentirala i vratila me u realnost.

-Ovaj...ja... - krenula sam mucati, a onda me ona prekinula malenim vriskom.

-Upravo ti je Leonardo Medvedev ukrao poljubac!!!! - rekla je dosta glasno, i opet ne dovoljno da drugi čuju.

-To nije bio.... - i naravno, u namjeri da nešto kažem me opet prekinula.

-Dobro znaš da je to bio ukradeni poljubac.

-Dobro je. - priznam i nasmiješim se. U tom trenutku znala sam da moram vratiti ukradeno.

********************
Uživajte!!!!