Moja Sretna Zvijezda

8. Moja

Leah

Odvukao me do sobe gdje se dizajniraju naslovnice za knjige. Uvukao me unutra pomalo i grubo na što sam se namrštila.

-Može to malo lakše? - upitam jer me u dalje drži i ništa mi nije jasno. Odjednom me samo povuče na svoja prsa i pribije uz sebe.

-Ne, ludim zbog tebe. - uhvati koju ruku te je stavi na svoj potiljak.

-Tu napraviš totalni nered...- ruka mu zatim klizne do njegovog srca gdje sam mogla osjetiti jako ubrzane otkucaje.

-A tu ubrzane otkucaje. - zatim privuče moju ruku svojim usnama i poljubi je. To me baš raznježilo.

-Ne znam što pokušavaš...-šapnem tiho na njegovim usnama jer se topim i ako ovako nastavi sigurno neću ostati ravnodušna.

-Ali neće ti uspjeti. - odgurnem ga malo od sebe i pomaknem se na sigurnu udaljenost. Previše utječe na mene.

-Topiš se i zato se bojiš. - trgnem se i pogledam u njega koji se bezobrazno ceri, a to nije dobro.

-Ne. Idem napravit to zbog čega sam ovdje i odlazim. - okrenem se od njega, a onda začujem njegov osmjeh.

-Uhu-hu-hu-hu!!! - nakon toga uslijedi zvižduk i okrenem se prema njemu te shvatim da mi je gledao u stražnjicu.

-Što je? Prvi put vidio nešto dobro? - upitam zajedljivo, ali i pomalo ljuto.

-Bome jesam!-usklikne veselo, a onda mi se ponovno približi. Naglo me uhvati za ruku i ponovno privuče sebi te zabije nos u moj vrat.

-Tako divno mirišeš! - onjuš moj vrat te spusti usne na njega. Kada me poljubi ispod čeljusti malo uzdahnem što je njega navelo na osmijeh i da mi krene sisati to mjesto.
Grčevito sam grizla uznu kako ne bi ispustila uzdah, a onda sam osjetila blago peckanje na tom mjestu i on se odmaknuo.

-Nisi valjda? - pogledam ga s nadom u očima, ali on je i dalje zabavljen stajao ispred mene.

-I te kako jesam. Svi će znati da si moja!

-Ja nisam stvar, kretenu!!! - dreknem na njega i odgurnem ga iz sve snage, a on se uozbilji te me opet privuče sebi.

-Ti. Si. Moja! - gotovo režući kaže na moje uho, a onda se malo odmaknem od njega i podarim mu lijep dlan na njegovom licu. Glava mu se okrene u stranu, a osmijeh nacrta na licu.

-Vatrena i samo moja. Da sam birao nisam mogao slađe. - kaže kad okrene ponovno glavu da me pogleda.

-Obožavam te mala i da ti jesi moja i bit ćeš samo moja. Ne zanimaju me sredstva kojima ću doći do toga i vjeruj mi ne igram pošteno ni malo. - s tim ozbiljnim riječima okrene se i izađe iz sobe ostavljajući me zbunjenu.

-Pa nisam izabrala korice!! - kada sam se vratila iz šoka brzo sam izašla iz sobe i potražila Leonarda. Zatekla sam ga kako se slika s nekim klinkama i prevrnula očima.

-Leonardo! - pozvala sam ga i on se odmah okrenuo prema meni.

-Oprostite moje dame, ali moja draga je nervozna. - očarao ih je osmijehom, a ja sam ga ubijala pogledom dok mi je prilazio.

-Trebaš me? - pitao me i ponovno sam prevrnula očima.

-Da, korice za knjigu trebam izabrati. - sada se malo uozbiljio.

-Oprosti zaboravio sam na to. Mozak mi malo ispari kada si u blizini.

I dalje je sve to pričao s osmijehom koji je bio jako zarazan da sam se morala i ja nasmiješiti.

****************
Uživajte!