Elementi ljubavi (pauzirano)

7 dio

*sljedeće jutro*

Budim se jer osjetim nešto mokro na licu.

Kad otvorim oči vidim da je to Luce koja ima čašu punu vode znad moje glave iz koje lagano ispusta vodu da pada na moje lice.

Sekundu nakon vidim Marka kako trči prema Luce i trkne joj ruku u kojoj je bila čaša.

Voda se naravno razlila po mojem licu.

Zatvorila sam ocu u nadi da ću se barem malo smiriti no kad sam skuzila da je to Marko napravio naglo sam otvorila oči i krenula ga naganjati po kući.

"Markiću moj dolazi ovdje"

Vikala sam na njega dok sam ga lovila.

Istrčao je u dvorište.

Loš potez braco.
Ajde napokon da i ti nešto pametno kažeš.

Izašla sam na dvorište i vidjela ga kako gleda u mene.

Krenula sam lagano hodati prema njemu koji je na svaki moj korak napravio jedan unazad.

Nije uopće skužio da je došao do ruba bazena.

Pogledala sam ga u oči i nasmijala se.

Trenutak nakon zatrčala sam se u njega. Mozda malo pre jako...

Oboje smo odletili u bazen. Dobra stvar je to što je vani jako vruće a bazen je bio hladan.

Oboje smo izronili na površinu.

Prasnuli smo u smijeh bez ikojeg razloga. Što da kažem, ludi smo.

Izašli smo iz bazena i krenuli smo prema kući.

Dok smo došli unutra svi su bili tihi i ukočeni. Marko i ja smo se pogledali i krenuli prema njima.

Svi su gledali u jednu točku na zidu.

Taman kad smo im ja i Marko krenuli mahati rukama pred očima da ih probudimo iz "transa" svi su se ustali u isto vrijeme i krenuli hodati u istom smijeru.

Odjednom je nešto jako blijesnulo i dogodio se potres. Trajao je oko pet sekundi no bio je dosta jak.

Nakon blijeska koji se dogodio svi su se onesvijestili. Čudno sam pogledala Marka kad sam vidjela da i on leži na podu.

Okrenula sam pogled prema hodniku i tamo vidjela opet onu sijenu.

Nakon par sekudi osjećala sam kao da padam u crnu rupu...

Mama i djevojčica sjede na jednom kamenu usred vode jedana nasuprot drugoj. Djevojčica ima oko 7 godina. Mama govori djevojčici "U životu se ne možeš osloniti na nikoga jedino na samu sebe. Ako padneš sama ustani. Nemoj niti nikome vjerovati jer te takvi najčešće izdaju. Jedino u koga možeš iskreno vjerovati si sama ti." Djevojčica je osjetila čudnu energiju kako joj struji tijelom. Počela je svijetliti. Kamen ispod njih se počeo tresti. Od vode oko njih se su se počeli ogromni valovi raditi. Naglo se smračilo i nebom su počele letiti munje. Počeo je puhati vjetar. Između njih dvije se stvorila vatra. Jako je zahladilo. Sve je izmicalo kontroli. Kao da sve to ima svoju volju. Nakon nekog vremena sve je počelo biti mirnije. U jednom trenutku sve je prestalo. To je bio trenutak kad je mama maknula ruke s djevočicinih.
"Sad trebaš naučiti kako ih kontrolirati" rekla je mama djevojčici. "Kad ih naučiš kontrolirati potraži 8 ljudi koji će biti čuvari elemenata. S njima ćeš podjeliti svoje moći te ce tako one postati jos jače. Samo je bitno da pažljivo odabereš ljude, da budu vijerni, da im možeš bezuvjetno vjerovati." Djevojčica je odgovorila s "Ok mama." Sljedeći dan mama je morala otići negdje. Nije se vratila. Sljedećih dana djevojčica je vježbala. Pokušavala je elemente dovesti u kontrolu. U početku joj nije islo ali je onda skužila. Sve je postajala jača sad joj je samo trebala poraditi na ciljanju...

Otvorila sam oči i vidjela da i ovi polako otvaraju oči.

"E nećete vjerovati koji san sam sanjo" rekao je Marko.

"Pa koji?" Upitala sam ga.

"Pa sanjo sam da sam ja kao u trećoj osobi bez tijela i tamo u mom snu si bila ti i nalazili smo se iznad nekog jezera i dvije cure točnije mama i kćer su bile na kamenu al ti se lebdila iznad vode i promatrala ih." Odgovorio je.

"Ajme Marko i vrana na grani bi bolje objasnila taj san." rekla sam.

Pa malo sam jako zbunjena jer kako je mogao sanjati mene kako sanjam san.

"E I JA SAM TO ISTO SANJAO" viknuo je Luka

Svi su rekli da su sanjali isti san. Još sam se malo čudila pa sam se sjetila da sam vidjela onu sjenu.

Istog trena sam se dignula i trčala po stanu da u nadi da ju pronađem.

Imala sam osjećaj da trebam otići ponovo u onu sobu gdje sam je vidjela i zadnji put.

Dosla sam do te sobe i pogodila sam.

Tamo sam vidjela sijenu istu kao i prošli put.

Ovaj put me se okrenuo prema meni i došao do mene ogromnom brzinom, nesto je promumljao i stavio mi prsten u ruku. Ipet je isto nestao kao i prošli put. Pogledala sam u prsten i bio je predivan (slika gore).

Ali zasto bi osoba koja provaljuje drugi put u istu kuću dao prsten?

Krenula sam dolje i u sebi razmišljala sto je promumljao prije nego je pobjegao.

Dok sam dosla dolje vidjela sam da se svi pokušavaju razbuditi. Odlučila sam im jos ne reći za ovo.

Razbuđivali su se na razne načine.

Luce kate i Amy su sjedile na krevetu i rukama si držale kapke otvorenim. Ivan je plivao po podu tj mahao rukama i nogama kao da je plivao. Marko je ronio u posudi s vodom točnije gurao glavu u tu posudu i puhao zrak kroz nos da se rade mjehurići, a Luka je prvo trčao po sobi pa se spotaknuo na rub tepiha i pao pa se malo smirio i lupao se metalnom tacnom po glavi i sad trenutno stavlja neki tatin umak od čilija na žlicu.

"Daa ja to nebih napravila na tvom mjestu" rekla sam možda malo prekasno jer je već stavio žlicu u usta.

Par sekunda poslije sam ga vidjela kako opet trči po sobi i juri u kuhinju, uzima vrč s vodom i sipa si vodu u usta.

Daa više vode je završilo na podu i na njemu nego u njegovim ustima no šta ćeš.