2.6 - Prvi dio

1.3K 134 0
                                    

2.6

„Dani! Dani, stvarno trebam popričati s tobom!“ Luke me je pratio na mom putu niz prepunjen hodnik.

„Trebam uhvatiti autobus.“ Preko ramena sam pogledala u Lukea koji se nije odvajao od mene gotovo cijeli dan.

„Važno je!“ Povikao je.

„Uvijek odabereš najgore vrijeme da mi kažeš takve stvari!“ Prostenjala sam. Izgledalo je da Luke uvijek treba popričati sa mnom kada trebam biti negdje drugdje, s nekim drugim.

„Pokušavam popričati s tobom već jako dugo!“ Frknuo je. Kada smo došli do izlaza iz škole, zaustavila sam se i okrenula se k njemu, shvaćajući da imam nešto vremena za njega i njegove važne stvari.

„Što je?“ Uzdahnula sam.

„Ne mogu ti to reći ovdje.“ Odmahnuo je glavom, očima prateći svaku osobu koja je prolazila pokraj nas.

„Zašto radiš toliku dramu oko toga?“ Upitala sam, ponovno prostenjavši. „Možeš me jednostavno nazvati večeras ili nešto?“

„Ne, želim ti to reći uživo.“ Rekao je, pogledavši oko sebe.

„Onda stvarno ne znam što da ti kažem.“ Uzdahnula sam. Iznervirano sam lupkala nogom po zemlji, čekajući da Luke odustane i pusti me da idem. Bio je zadnji dan škole prije zimskih praznika i jedva sam čekala da me pusti na miru da mogu otići kući i ne raditi ništa iduća dva tjedna.

„Znaš, da nisi bila tako zauzeta zabavljajući se s Michaelom cijelo..“ Prekinula sam ga, ne vjerujući da je to upravo rekao.

„Michael?“

„Da, Michael. Vidio sam vas kako se šuljate okolo zajedno. Sretna si što Ashton nije, ubio bi vas oboje.“ Rekao je produgljivo. Odmaknula sam se od njega, ne shvaćajući kako zna za to. Svaki put kada sam pričala s Michaelom, prvo bih se uvjerila da smo sami.

„Šuljamo okolo?“ Zamuckivala sam.

„Vidio sam vas kada te je vodio u domarov ormar, a svaki put kada ideš sa mnom na matematiku i prođemo pokraj njega, namigne ti.“ Objasnio je. Mentalno sam se ošamarila, naravno da moje prijateljstvo s Michaelom nije moglo proći neprimjećeno, bilo je samo pitanje vremena kada će netko saznati.

„Pa, prijatelji smo na neki način. Živi s Ashtonom, izašli smo zajedno par puta.“ Slegnula sam ramenima, pokušavajući ne izgledati sumnjivo. Nisam očekivala da ovo upali, Luke je bio prepametan da povjeruje u takvo nešto. Srećom, poznavala sam Lukea dovoljno dugo da znam da neće reći Ashtonu.

„Varaš Ashtona s njim?“ Upitao je.

„Nisi li mi želio nešto reći?“ Gotovo sam vikala, ignorirajući njegova pitanja. Nisam varala Ashtona s Michaelom niti sam planirala. Nikada to ne bih učinila Ashtonu.

„K vragu Dani, rekao sam ti da ne mogu ovdje!“ Povikao je, udarivši nogom o zemlju.

„Onda me nazovi nakon Božića!“ Povikala sam, napokon se okrenuvši i krenuvši u smjeru stanice. Bila sam sita Lukeovog okrivljavanja, nakon toliko dosađivanja s nečim što mi mora reći, ali na kraju nikako ne kaže. Ionako sam znala da je nešto o Brooke pa nije bila velika stvar.

Srećom, stigla sam na autobus, a Ashton mi je čuvao mjesto. Autobus je bio neobično pun, pošto su se svi vozili s njim kako bi brže stigli kući i otputovali. Uzdahnuvši, sjela sam pokraj Ashtona, još uvijek iznervirana.

„Što nije u redu?“ Upitao je Ashton, primjetivši da ne prepričajem svoj dan kao što sam običavala.

„Luke je naporan.“ Rekla sam, pogledavši ga kutom oka.

7:15 || hrvatski prijevodWhere stories live. Discover now